– Ovih dana zovu me sa svih strana i traže informacije o modularnoj nastavi. Pomognemo koliko možemo iako smo i sami u procesu stalnog usklađivanja, prilagođavanja i promjene. 

Iskreno, meni bi život bio lakši bez modularne nastave, ali moramo naprijed! Ne možemo čekati da se promjena dogodi, moramo se s njom suočiti i krenuti u nju, a onda tijekom procesa ispravljati ono što nije dobro. Mi to stalno i činimo te smo već u ovoj školskoj godini s učenicima koji su upisali prvi razred promijenili nešto što je bilo manjkavo u prošloj školskoj godini. 

U svom radu vode se dokumentima koji imaju ukupno 77 000 stranica, a to su standard kvalifikacije, standard zanimanja i strukovni kurikulumi. – ispričala je ravnateljica Srednje škole Zabok Draženka Jurec, profesorica pedagogije.

Draženka Jurec, ravnateljica Srednje škole Zabok

Upravo je ta količina dokumenata, ti silni papiri i silna izvješća koja moraju predati i papiri koje moraju ispisati ono što muči ravnateljicu ove škole, kao i većinu zaposlenih u odgojno-obrazovnom sustavu. Ono što vidi kao dobru stranu modularne nastave jest to što se ishodi učenja i aktivnosti učenika mogu prilagoditi regiji u kojoj se škola nalazi i uvjetima u kojima radi. To pojednostavljeno znači da će se primjerice u Zagorju više baviti tehnikama pripreme i posluživanja štrukli, a u Dalmaciji nekim od njihovih tradicionalnih jela i proizvoda. Dobro je, kaže ravnateljica Draženka, što je jezgra ista, a sve oko nje može se prilagoditi.

Stari „papirnati” dnevnici i imenici spremni su za pohranu na sigurno

Dva eksperimentalna programa

– Ova je škola jedna od onih u kojima se uvijek radilo drukčije, pa nam i ova promjena nije teško pala. Od devet škola u kojima se eksperimentalno provodi modularna nastava jedino naša škola provodi dva eksperimentalna programa – Tehničar za ugostiteljstvo i Pomoćni ugostitelj. I prije smo imali različite manifestacije i aktivnosti u kojima smo se kao škola povezivali i s lokalnom zajednicom i s poduzetnicima. Bili su to događaji kao što su pekmezijada, čvarkijada, gljivarenje, kobasijada, Tjedan talijanske kuhinje, Dani Gjalskog u Zaboku…

Tehničar za ugostiteljstvo jedan je od dva eksperimentalna programa koji se provode u ovoj školi

Gotovo da nema nekoga u Zaboku i šire tko nije čuo, ali i sudjelovao u manifestaciji Mali gastro – malom uličnom festivalu ugostiteljsko-turističkih vještina, čiji je organizator upravo Srednja škola Zabok, a održava se već dvadeset tri godine. Manifestacija je to koja na glavnom zabočkom trgu okupi tisuće posjetitelja iz cijele sjeverozapadne Hrvatske, a u koju se uključuju obrtnici, tvrtke, ugostitelji, mještani, škole, vrtići, turisti…

Mali gastro primjer je kako se organizacijom i izvođenjem jednog događaja ostvaruju ishodi gotovo svih nastavnih predmeta koje učenici u školi uče – izrada pozivnice za događaj, priprema hrane, posluživanje hrane na otvorenom, komunikacija na stranim jezicima, zbrinjavanje ostataka hrane, zaštita na radu… Slične projekte provode u školi posljednjih dvadesetak godina. O jednom od njih Kuhanje je cool već smo pisali ovdje.

Nema zatvaranja u učionice

– Nema više onoga da nastavnik uzme dnevnik, zatvori se u učionicu i nikoga nije briga što taj čovjek radi, a sve što radi – radi sam. Nema zatvaranja u razrede, moramo raditi i planirati zajedno. – objašnjava ravnateljica Jurec. Jedna od zamjerki modularnoj nastavi o kojoj se glasno govori jest ta da će neki nastavnici ostati bez posla te da je nepripremljena i da se uvodi na brzinu.

– Apsolutno nije istina da će neki sigurno ostati bez posla. Dobar ravnatelj zna kako organizirati nastavu i složiti satnicu poštujući maksimalno opterećenje učenika i nastavnika.

Treba dobro planirati, ali treba i čitati sve kurikulume te iz njih iščitavati tko može predavati određene predmete. Kada se jednim modulom ostvari jedan ishod, ide se dalje u ostvarivanje drugih ishoda i to zapravo ne prestaje. 

Mogu sa sigurnošću reći da je devedeset posto nastavnika ove škole naučeno tako raditi, svi novi koji dođu prilagode se. Neki se neće prilagoditi nikada, ali to je u svakom kolektivu i u svakom društvu tako.

Učenica SŠ Zabok u informatičkoj učionici

Dobro planiranje

Pokazala nam je ova ravnateljica svoj, kako ga u šali zove, „Notebook”. To su zapravo trgovački papiri na koje u prvoj etapi planiranja rukom, olovkom i gumicom ispisuje stranice i stranice brojki, tabela s imenima i prezimenima nastavnika, predmetima, fondom sati, brojem razreda i brojem učenika.

– Puno je tu pisanja i brisanja, ali se može. Ove godine sastavili smo zaduženja tako da se u potpunosti poštuje maksimalno dopušteno opterećenje nastavnika i učenika, da je raspored ujednačen i protočan, moduli se nastavljaju jedan na drugi vođeni razumnim i logičnim promišljanjem: prvo osnove i teorija, zatim primjena naučenoga u praksi. 

Opterećenje učenika cijelu je godinu isto, ne može se dogoditi da završi jedan modul pa da nastavnici i učenici imaju prazan hod, ali kad planiram, moram imati u glavi cijelu godinu. Ne robujemo polugodištu – kada završi jedan modul, nastavlja se drugi. Sve predloženo usuglašavamo na stručnim vijećima. Ove godine imali smo čak nekoliko „nepokrivenih” sati i za njihovo provođenje preko natječaja smo zaposlili odgovarajuću osobu. – ispričala je ravnateljica Jurec.

U sklopu škole nalazi se i sportska dvorana

Kada se govori o višku zaposlenika, ova pomalo neobična ravnateljica postavila je zanimljivo pitanje (i na njega sama odgovorila):

„Je li svrha škole da nitko nikada ne bude tehnološki višak i da djeca uče kao što se učilo prije stotinu godina, da ih školujemo za zanimanja kojih više nema? Treba se okrenuti oko sebe i orijentirati na ono što na tržištu rada postoji te što je potrebno. Spretan ravnatelj naći će posao za svakog radnika.”

– Ako ćemo čekati da prođu još četiri godine, proći će još dvadeset godina. Nikada nećemo krenuti ni s čim ako čekamo. Za srednje škole još uvijek imamo nastavne planove i programe za hotelijersko-turističkog tehničara iz 1997. godine. Tržište rada takvo je da mi jednostavno ne možemo čekati da se svi usuglase. Otići će nam i ovo malo mladosti, a svake godine vidimo koliko je teško u turističkoj sezoni naći radnike. Slovenci mijenjaju svakih četiri-pet godina programe i moderniziraju se. Kako to izgleda u praksi, uvjerili smo se i sami.

Kava, krafne, kantina…

Kavu nam je poslužio učenik. Neprimjetno, a opet pazeći da mladić sve dobro izvede, iza njega je stajao nastavnik. Uz kavu poslužili su nam i ukusne krafne – nisu sve bile besprijekorne ni jednake – to su krafne koje su tog dana učenici učili pripremati. Zasladili su se svi u školi, a sve nepojedene mogle su se kupiti u kantini u sklopu škole koja je otvorena za građanstvo.

Krafne koje su tog dana pripremali učenici poslužene u kantini koja je otvorena za građanstvo

Proizvode koje su sami pripremili poslužuju i prodaju – opet učenici. Šetnjom vrhunski opremljenom školom na razini svjetskih standarda prošli smo kroz vešeraj gdje učenici uče peglati, zatim kroz izvrsno opremljenu industrijsku kuhinju, njezin poseban dio za pripremu slastica, koktela, dio za degustaciju vina... 

Škola je opreljemljena vrhunskom opremom koja je na razini svjetskih standarda

Restoran i hotel Akademis

Na kraju obilaska put završava u restoranu Akademis koji je zapravo praktikum u kojem se učenicima osigurava učenje temeljeno na radu u realnim uvjetima. Svojim gostima nude bogatu à la carte ponudu hrane i pića, organiziraju ručkove i večere za najviše šezdeset osoba te pružaju usluge dostave hrane i pića.

U restoranu Akademis možete pronaći  à la carte ponudu hrane i pića

Svi koju dođu na ručak odnosno večeru ili naruče dostavu zapravo podržavaju rad učenika. Slična je situacija i s mini hotelom Akademis koji ima jedanaest vrhunskih soba.

To je vrsta smještajnog i ugostiteljskog objekta koji radi u sklopu regionalnog centra kompetentnosti – Centra za ugostiteljstvo i turizam Srednje škole Zabok. Akademis raspolaže s 11 komfornih dvokrevetnih soba s balkonom kategoriziranih u tri kategorije: Standard (3 zvjezdice), Superior (4 zvjezdice) i Deluxe (5 zvjezdica). Obišli smo sobe te smo se iznenadili udobnošću, kvalitetom i ugođajem.

U hotelu Akademis nalaze se sobe predivnog ugođaja 

Prepoznali su to i domaći i strani gosti – samom smještaju i usluzi dali su visoke ocjene na mrežnim stranicama za ocjenjivanje usluga u turizmu, a tijekom godine zabilježi se oko 2600 noćenja.

Kada su gosti tu – učenici ih poslužuju i brinu se o svemu, a kada gostiju nema, sve opisano služi za učenje i vježbu.

– Gosti rado dolaze i rado nam se vraćaju. Komentari su izvrsni i često nam kažu da su i sami svjesni kako boravkom ovdje na neki način doprinose školovanju naših učenika. – rekla je Veronika Kolman, voditeljica Akademisa u CUT-u Zabok.

Veronika Kolman, voditeljica Akademisa u CUT-u Zabok

Rad Akademisa podržavaju županija, grad, Zagorska razvojna agencija naručujući od škole hranu, dovodeći goste, osiguravajući njihov smještaj…

Osnivanje i izgradnja Akademisa bila je jedan od dvaju projekata koji je škola morala zadovoljiti kako bi postala regionalni centar kompetentnosti. Drugi je bio razvoj kurikuluma na temelju kojeg će učenici učiti.

Rezultati rada vidljivi su na svakom koraku. Učenici s kojima smo razgovarali pohvalili su nam se drugim mjestom u online natjecanju u pripremi koktela, pokazali su nam konferencijske dvorane u kojima vježbaju osnivanje, rukovođenje i razvoj tvrtke u uvjetima kakvih se ne bi posramila ni jedna ozbiljna tvrtka. 

– Kada je trebalo prikupiti bodove i temeljem dosadašnjeg rada zaslužiti da postanemo regionalni centar kompetentnosti, od svih prijavljenih bili smo treća od svih strukovnih škola u Hrvatskoj. To je bio početak. Ušli smo u taj vlak i sada nema natrag. – završila je ravnateljica Draženka Jurec.