Da je svaki posao vrijedan, važan, ponekad težak i da radu treba pristupati odgovorno i pošteno bez obzira na to kojim se poslom netko bavi, učenicima je lako reći, no sve što čuju ili pročitaju lakše će zapamtiti ako to vide, iskuse i dožive. Tom se idejom vodila učiteljica razredne nastave Marija Mišić, koja već dvadeset godina radi na svom prvom radnom mjestu – u Osnovnoj školi Sikirevci u Sikirevcima.

Uključivanje roditelja – dobrobit učenika
– Kada sam bila mala, i prije nego što sam krenula u školu, djed me poveo sa sobom na posao u tvornicu Đuro Đaković. Još i danas pamtim taj osjećaj sreće i ponosa i koliko mi je to bilo važno. To je bio moj prvi susret s „pravim poslom” koji nikada nisam zaboravila.

Vođena željom za uspostavljanjem kvalitetne suradnje s roditeljima, pružajući roditeljima mogućnost uključivanja u rad škole, a učenicima da iskustveno dožive i shvate vrijednost tuđeg rada, u prvom redu rada svojih roditelja, već godinama u svojom razredima provodi projekt „Jedan dan s roditeljima na posao!“

- Roditeljima na početku školske godine najavim tu mogućnost pa sukladno prirodi svog radnog mjesta, organizacijskim i ostalim mogućnostima, a u dogovoru sa svojim poslodavcima, oni povedu dijete jedan dan sa sobom na posao. – objašnjava učiteljica Marija Mišić.

Višestruko opravdan izostanak
Ovaj projekt provodi u svakoj svojoj generaciji učenika u drugom razredu kada uče zanimanja ljudi. Taj dan učenik ima opravdani izostanak, ali i jednu obavezu.

Po povratku sa „slobodnog dana” treba pripremiti prezentaciju – usmenu ili pismenu – gdje je bio, što je radio, što je naučio... Na dan prezentacije i roditelj, ako je u mogućnosti i ako želi, može doći s djetetom u školu (sada roditelj dolazi vidjeti kako je njegovom djetetu „na poslu”) i u tom slučaju zajedno prezentiraju doživljeno.

Učenici i roditelji obično zajedno izrade plakat, prezentaciju ili na neki drugi način ispričaju učenicima kako je protekao slobodno-radni dan. Roditelji prihvaćaju i cijene ovakav oblik suradnje i rado se u njega uključuju. – priča učiteljica Marija.

S mamom u nadnicu
Pitali smo učiteljicu je li se kada dogodilo da je dijete odbilo predstaviti zanimanje svog roditelja iz straha da nije dovoljno atraktivno ili važno. Učiteljica Marija kaže da se to još nikada nije dogodilo i da učenici nemaju nikakav problem s tim. Kaže da je jedna djevojčica s veseljem i ponosom išla sa svojom mamom u nadnicu i onda je u školi svima ispričala kako to izgleda cijeli dan provesti u polju u poljoprivrednim radovima. No zanimljivo je da oduševljenje te djevojčice nije dijelio učenik iz sljedeće generacije ove učiteljice. On je, naime, išao s mamom na posao, a mama mu radi – u školi. U svojoj prezentaciji objasnio je učenicima kako je to u zbornici i što se tamo radi, izložio im je što sve njegova mama – učiteljica engleskog jezika – radi prije nastave, a što poslije, pojadao se prijateljima iz razreda da učenici u školi ne slušaju baš uvijek što im učitelj govori, a nekada su i jako glasni. Zbog svega toga on je zaključio da kad odraste, nipošto ne želi biti učitelj.

Policajac u vlaku
– Svakako je jedno od zanimljivijih iskustava bilo ono dječaka čiji je tata policajac u vlaku. Dječak je s ocem putovao vlakom, a potom u školi prijateljima ispričao kako izgleda posao i koja su zaduženja policajca u vlaku. – priča učiteljica Marija.
Na jednostavnom primjeru razrednog projekta koji učiteljica u ovoj školi provodi vidljive su mnoge dobrobiti partnerskog odnosa i suradnje roditelja i škole.

„Tvorci državne obrazovne politike mnogih zemalja procjenjuju da je partnerski odnos obitelji i odgojno-obrazovne ustanove važna komponenta cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa imajući na umu dobrobit djeteta, obitelji, ustanove, ali i društva u cijelosti. Nažalost, vrlo se često događa da njihove preporuke, ma koliko temeljito bile razrađene, argumentirane i eksplicitne, najčešće ostaju 'popis lijepih želja' koji se u realizaciji 'istopi', kako to praktičari najčešće tumače, pod teretom ostalih administrativnih i programskih obveza koje se moraju odraditi.” – piše prof. dr. sc. Maja Ljubetić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu u predgovoru knjizi „Izazovi suradnje – razvoj profesionalnih kompetencija odgojitelja za suradnju i partnerstvo s roditeljima” autorica Adrijane Višnjić Jevtić, Ivane Visković, Edite Rogulj, Katarine Bogatić i Eleonore Glavine.

Drago nam je da primjer rada učiteljice Marije Mišić iz Sikirevaca pokazuje kako teret administrativnih obaveza učitelja (koji ne osporavamo) ipak ne sprečava mnoge učitelje da u svoj posao unose dio svoje osobnosti, da rade na unapređenju odnosa s roditeljima koji nije jednostavan i da često rade vođeni unutarnjim osjećajem što je dobro za njihove učenike.

Knjigu  „Izazovi suradnje – razvoj profesionalnih kompetencija odgojitelja za suradnju i partnerstvo s roditeljima” autorica Adrijane Višnjić Jevtić, Ivane Visković, Edite Rogulj, Katarine Bogatić i Eleonore Glavine možete naručiti na poveznici