Koliko je netko pametan, vjerojatno nikada nećemo moći posve precizno znati. O tome najčešće prosuđujemo na temelju nečijeg znanja, ponašanja i postignuća ili osobnog, nerijetko i pogrešnog, dojma. Nakon što se provede postupak određivanja darovitosti u školi, često možemo zateći sumnjičave izraze lica nekih učitelja i nastavnika, ali i roditelja koji imaju prigovor na proces identifikacije. Ako tražimo primjerice bistre i sposobne kandidate koje ćemo pripremati za natjecanja, sasvim sigurno svatko od nas ima nešto reći o tome. 

Identifikacija darovitosti opsežan je proces koji u svojim najsloženijim varijantama može uključivati višemjesečno praćenje uz primjenu niza mjera i procjena. Smisao je tog procesa što objektivnije odrediti učenike s karakteristikama koje im omogućavaju dosljedno postizanje iznimnih rezultata u jednom ili više područja učenja. Pojednostavljeno rečeno, identifikaciji možemo pristupiti procjenjujući učenikove sposobnosti ili procjenjujući kvalitetu njegovih uradaka ili izvedbe. Tim postupcima možemo pristupiti individualno ili grupno, transverzalno ili longitudinalno, objektivno ili subjektivno. Svaki pristup ima svoje prednosti, ali i nedostatke, i u rijetkim slučajevima možemo se osloniti samo na jedan. Ako želimo provesti kvalitetan proces identifikacije darovitosti, potrebno je kombinirati više pristupa. No i tada će, nesumnjivo, biti nezadovoljnih rezultatima procjene. 

Izraz darovitost u najužem smislu riječi označava iznadprosječne kognitivne sposobnosti. Konzervativnije definicije vezuju darovitost uz inteligenciju. A inteligenciju možemo mjeriti te odgovarajućim testovima možemo procjenjivati je li neki učenik darovit. Psihometrijske procjene sposobnosti jedne su od onih situacija koje mogu izazvati sumnju u točnost određivanja darovitosti. Razlog za tu sumnjičavost vjerojatno leži u tome što nije rijedak slučaj da se nakon objave rezultata mjerenja pokaže kako su među potencijalnim kandidatima za napredne programe oni učenici za koje to ne bismo očekivali – učenici koji nemaju izvrsne ocjene, ne ističu se talentima niti motivacijom za učenje ili sudjelovanje u razrednim odnosno izvannastavnim aktivnostima ili se svojim karakterom ne uklapaju u društvo vršnjaka, ali ni u naše ladice. Te karakteristike više govore o osobnosti nego o sposobnostima učenika. No takvi slučajevi ne trebaju nas čuditi jer nisu rijetkost u populaciji darovitih pojedinaca.

Njihove sposobnosti nisu došle do izražaja i za to sasvim sigurno postoje jasni razlozi, stoga je upravo u takvim situacijama naš zadatak otkriti kako učeniku pomoći da počne razvijati svoje talente.

Vratimo se na mjerenje kognitivnih sposobnosti. Testovi koje psiholozi u školskoj praksi upotrebljavaju za procjenu učeničkih sposobnosti najobjektivniji su pokazatelj razine intelektualnog funkcioniranja. Ugrubo rečeno, ti testovi pokazuju funkcionira li osoba na ispodprosječnoj, prosječnoj ili iznadprosječnoj razini. Unatoč određenim ograničenjima testovi sposobnosti valjani su (mjere upravo različite aspekte inteligencije), pouzdani (iste osobe imat će vrlo sličan rezultat ako se mjerenje ponovi), osjetljivi (na istom će testu osobe različitih sposobnosti imati različit rezultat) i objektivni (rezultati mjerenja ne ovise o procjenjivaču). 

Problem koji se povremeno pojavljuje jest laička interpretacija rezultata psihologijskog testiranja. Posebice je to prisutno u primjeni testova koji uključuju različite podtestove. Naime, događa se da se o darovitosti zaključuje na temelju iznadprosječnih rezultata na nekim podtestovima. Takvo laičko tumačenje rezultata nije u najboljem interesu učenika pa interpretaciju rezultata ipak treba prepustiti (edukacijskom) psihologu koji će sukladno strukovnim normama i profesionalnim kompetencijama interpretirati rezultate procjene na odgovarajući način.

Je li visok rezultat na testu inteligencije definitivan pokazatelj darovitosti?

Već smo spomenuli konzervativne definicije darovitosti prema kojima postoji znak jednakosti između darovitosti i inteligencije. No suvremene i liberalnije perspektive promatraju darovitost kao dinamičan fenomen interakcije visokih sposobnosti i drugih osobina, najčešće kreativnosti i motivacije (primjerice Renzullijev troprstenasti model darovitosti). Iz ove su perspektive prethodno opisane visoke kognitivne sposobnosti potencijal za razvoj darovitosti i u tom slučaju govorimo o potencijalnoj darovitosti. To znači da će se darovitost odnosno talenti tek razviti ako postoji značajna razvijenost i motivacije za učenje, istraživanje, stjecanje znanja i vještina te kreativnosti – mogućnosti stvaranja i produciranja nekonvencionalnih ideja, inovacija i uradaka. Napomenimo da se, osim ranije opisanih kognitivnih sposobnosti, i karakteristike poput kreativnosti i različitih aspekata motivacije mogu procjenjivati znanstveno utemeljenim mjerama. Kako, prema tome, identificirati darovite učenike? Teže nego u prvom slučaju psihologijskog testiranja.

Subjektivna procjena sve je razvijeniji pristup u literaturi i suvremenoj odgojno-obrazovnoj praksi. Često se naziva ekspertna procjena ili nominacijski pristup. Subjektivna procjena uključuje prikupljanje podataka o učenikovu radu i postignućima (nastavnim, izvannastavnim, izvanškolskim, obiteljskim okolnostima, funkcioniranju u vršnjačkoj skupini te anegdotalne informacije o pojedinim događajima) te stručnu subjektivnu procjenu učitelja ili nastavnika. Takav se pristup najčešće organizira i realizira praćenjem u duljem razdoblju pomoću različitih protokola, lista za praćenje specifičnih pokazatelja, tablica i dr.

Pored prikupljanja podataka važan izvor informacija jest spomenuta stručna procjena učitelja i nastavnika. Ona je posebno važna u područjima u kojima se procjenjuje kvaliteta produkta ili izvedbe (likovni, tehnološki i literarni uradci, glazbena, dramska ili sportska izvedba).

U takvim se slučajevima očekuje od učitelja ili nastavnika da samostalno procijeni odudara li uradak ili izvedba nekog učenika od uradaka koje učenici tipično postižu.

Preporučljivo je da se u takvu procjenu uključi više učitelja ili nastavnika – primjerice da predmetni učitelji sudjeluju u identifikaciji darovitosti u razrednoj nastavi, da više predmetnih nastavnika sustručnjaka prosuđuje kvalitetu uradaka u predmetnoj nastavi ili da se u procjene uključe i stručnjaci i profesionalci izvan škole. Na taj se način prosuđuje, uvjetno rečeno, o razini realizirane darovitosti, odnosno talentu. Dakako, i ovdje je važno istaknuti važnost kritičke analize učitelja ili stručnjaka koji procjenjuju uratke i izvedbu te ekspertne interpretacije onoga što učenici pokazuju. Sada, kada imamo i objektivne pokazatelje (mjerenje inteligencije) i stručnu procjenu postignuća, jesu li sve nedoumice o identifikaciji otklonjene? Vjerojatno nisu.

Najvaljanije rezultate identifikacije dobit ćemo kombinacijom psihometrijskog pristupa i ekspertne procjene. Ipak, kao edukatori moramo biti svjesni sljedećega: dogodit će se da neki učenik može proći „ispod radara”, no to ne umanjuje značaj procesa prepoznavanja i utvrđivanja darovitosti, posebice ako smo ga postavili na čvrste noge objektivnim, jasnim i dosljednim ciljevima i kriterijima. 

Pitanja koja izazivaju sumnje u rezultate identifikacije vjerojatno se odnose na to tko je zaslužio biti uključen u napredne programe (npr. dodatnu nastavu, pripremu za natjecanje ili projekt namijenjen darovitim učenicima), tko možda neće uspjeti ostvariti zapažen rezultat u naprednim programima i tko je zaslužio biti prozvan darovitim učenikom. Odgovorimo na posljednja dva pitanja.

Darovitost je psihička osobina koju pojedinac ne može dobiti ili zaslužiti. Ona je određena biološkim predispozicijama i kao sklop visokih kognitivnih sposobnosti ostat će kao karakteristika rijetkih pojedinaca tijekom cijelog života.

O tome hoće li netko uspjeti ili neće, nažalost (ili nasreću) mi ne možemo odlučivati.

Smisao naprednih programa, pa i natjecanja, nije ostvarivanje uspjeha nego učenje i stvaranje prilika za stjecanje iskustava, i to uvijek trebamo imati na umu kada krećemo u rad s darovitim učenicima. Prvo se pitanje odnosi na ekskluzivnost odnosno inkluzivnost programa namijenjenih darovitim učenicima i njime ćemo se pozabaviti u jednom od idućih članaka.