Tanja Soucie učiteljica je matematike u nastavnom zvanju izvrsnog savjetnika. Diplomirala je na University of New England, SAD, stekavši titulu Master of Science in Education, a prethodno na University of Maine at Farmington, SAD, kao profesor matematike. Zaposlena je u zagrebačkoj OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića. Osim u stručnoj zajednici njezin je iznimno bogat izvannastavni rad prepoznat u široj zajednici – autorica je, utemeljiteljica i voditeljica velikog i poznatog hrvatskog projekta Večer matematike koji se u hrvatskim osnovnim školama i vrtićima provodi od 2013. godine. Višegodišnja je voditeljica Nastavne sekcije Hrvatskog matematičkog društva, autorica je mnogobrojnih stručnih članaka objavljenih u metodičkim časopisima, suautorica je Alfine udžbeničke serije za Matematiku u razrednoj nastavi „Otkrivamo matematiku” i priručnika za primjenu geoploče „Aha! To je matematika”, digitalnih sadržaja iz matematike za predmetnu nastavu, mentorica je studentima Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i voditeljica Županijskog stručnog vijeća učitelja matematike Novog Zagreba. 

Radi i kada ne radi

Posljednjih tjedana aktivno je uključena u organizaciju Matematičkog uličnog festivala čija je idejna začetnica, a koji se u subotu 26. listopada 2024. održao na četiri zagrebačka trga i u Zaprešiću u organizaciji Hrvatskog matematičkog društva. U projektu volonterski sudjeluju nastavnici matematike i studenti Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a cilj mu je animiranje prolaznika na rješavanje matematičkih zadataka i samim time popularizacija matematike. Iza ovog bogatog životopisa krije se jedinstven i prepoznatljiv rad u razredu, a iza njega jednako takva osoba. Našli smo se u stanci za vrijeme jednog „šupljaka” u slastičarnici u blizini škole u kojoj radi. I svaka sekunda u tih četrdeset pet minuta bila je ispunjena zanimljivim temama. Kada ne radi, a nama se čini da stalno radi, Tanja vježba, druži se s dvjema odraslim kćerima, s prijateljima i educira se. Upravo se na jednoj edukaciji kojoj je prisustvovala rodila ideja o dolasku Pam Harris u Hrvatsku, što je logistički i organizacijski podržala Alfa.

‒ Pam se javila meni, primijetila me zbog pitanja i komentara koje sam imala tijekom edukacije. Ovo je njezino prvo gostovanje u Europi i ponosna sam što sam dio te priče. – rekla nam je Tanja. U razgovoru smo krenuli od studija i kako je do njega došlo.

• Po američku diplomu, koja je nesumnjivo odredila put Vaše karijere, otišli ste namjerno ili slučajno?

- U Ameriku sam prvenstveno otišla kako bih naučila jezik. Dogodilo se to da sam upisala i završila fakultet te sam tri godine radila kao nastavnica matematike u srednjoj školi. Kada sam se odlučila vratiti u Hrvatsku, želja mi je bila raditi u srednjoj školi jer mi se činilo da je sadržaj matematike koji se poučava u srednjoj školi zanimljiviji, a privlačila me i činjenica da srednjoškolci razumiju i vide zašto nešto uče, no dobila sam posao u osnovnoj školi gdje i danas radim kao učiteljica matematike u predmetnoj nastavi (od petog do osmog razreda). Zaljubila sam se u taj uzrast učenika i uživam raditi s njima.

Imam dojam da sam u osnovnoj školi više u mogućnosti izgrađivati pozitivan stav učenika prema matematici, pomoći im zavoljeti ovaj predmet i osvijestiti im da mogu biti dobri i uspješni u matematici.

• Vi i matematika volite se oduvijek ili...? Što je u najvećoj mjeri odredilo Vaš put i smjer u poučavanju matematike?

‒ Oduvijek sam voljela matematiku, osim u prvom razredu srednje škole. No u drugom srednje moj je razred dobio prof. Ivana Marinovića, koji i danas radi u zagrebačkoj II. gimnaziji. Bio je izvrstan! Nisi mogao ne voljeti matematiku, ne zaraziti se njegovim entuzijazmom i strasti prema matematici. Tada sam shvatila koliko je uloga profesora važna i počela sam razmišljati o tom zanimanju. Da nije bilo njega, tko zna, možda bih postala psihologinja ili trenerica fitnessa. 

Diplomirala sam 1999. godine. Za razliku od Hrvatske, mi smo tada već od prve godine imali praksu u učionicama, snimali su se sati koje smo održavali, komentirali smo svoj rad, promatrali kako rade iskusni učitelji, učili smo kako raditi s učenicima koji trebaju individualizaciju ili imaju posebne potrebe, uključivali smo u rad i primjenjivali rezultate najnovijih istraživanja, učili kako surađivati s roditeljima.

No stvari su se i kod nas uvelike promijenile, prvenstveno u nastavi metodike. Studenti koji mi sada dolaze na stručno-metodičku praksu sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta znaju kako provoditi nastavni proces u kojem je učenik u središtu. No šteta što često najbolji od njih završe fakultet i ne ostaju u nastavi. 

• Koje su najčešće predrasude o matematici? I zašto su tako društveno prihvatljive? 

‒ Najčešća je predrasuda da je matematika teška i društveno je prihvatljivo reći: „Nisam dobar/dobra u matematici.” Nitko se ne hvali da nije dobar u pisanju i čitanju. S takvim stavom djeca dolaze u osnovnu školu, a kasnije ga je teško promijeniti. Nažalost, i roditelji i društvo prenose taj stav na djecu umjesto da ih potiču da vjeruju kako mogu biti dobri i uspješni u svemu, pa i u matematici.

Matematika je kumulativna i moraš svladati sve predvještine da bi mogao razumjeti koncepte i izgraditi novo matematičko znanje. Učenici često uče algoritme bez razumijevanja. Vrlo se često biti brz i znati dobro računati poistovjećuje s biti dobar u matematici, a to nije baš tako.

Važno je učenicima pomoći razumjeti što rade i zašto to rade kako bi izgradili razumijevanje. Najvažnija pitanja u nastavi matematike trebaju biti: Zašto? i Kako znaš? 

U nastavi matematike važno je i osigurati vrijeme da učenici izgrade vlastite strategije rješavanja jer time izgrađuju osjećaj za broj i odnose među brojevima. Jako se veselim dvodnevnom tečaju koji će održati Pam Harris, a bavi se upravo tom tematikom. 

• Jedna ste od triju autorica udžbeničke serije „Otkrivamo matematiku” i autorica priručnika za primjenu geoploče u razrednoj nastavi „Aha! To je matematika”. Jeste li u ta izdanja ugradili sve što znate o matematici ili toga ima još?

‒ Ideja udžbeničke serije „Otkrivamo matematiku” jest aktivno uključiti učenika u nastavni proces i poticati ga da izgradi vlastito matematičko znanje. Od učenika se očekuje da istražuju, opažaju, otkrivaju, zaključuju, matematički prenose svoje ideje i zaključke, tj. da se ponašaju kao pravi matematičari, ali primjereno njihovoj dobi. U nastanku te serije okupila se ekipa koja uključuje metodičarku (Dubravka Glasnović Gracin), učiteljicu razredne nastave (Gabriela Žokalj) i mene kao učiteljicu predmetne nastave. 

Geoploča je izvrsna za vizualizaciju, učenici na njoj mogu napraviti pogreške pa ih jednostavno i lako ispraviti, isprobavati različite strategije rješavanja matematičkih problema, korigirati se i stvarati nove ideje… 

Naravno, geoploča osigurava da se objekt promatra iz različitih perspektiva, što učenicima pomaže u razvoju prostornog zora i potiče ih na promatranje svojstava objekata, a ne samo fokusiranje na njihova vizualna svojstva. Geoploča pridonosi i razvoju fine motorike, što je doista važno našim učenicima.

• Mnogi znaju za Večer matematike, no rijetki znaju da iza toga stojite Vi. Kako je do toga došlo?

- U Sjedinjenim Američkim Državama roditelje se često poziva u školu na Večeri poezije, Matematičke večeri itd., ali to je obično na razini razreda ili škole.

Ja sam to počela provoditi u Hrvatskoj sa svojim učenicima i njihovim roditeljima pa s obzirom na to da se pokazalo izvrsnim, predložila sam Hrvatskom matematičkom društvu da proširimo priču i organiziramo manifestaciju na razini Republike Hrvatske, ali da uključimo i vrtiće i škole i širu javnost.

Već prve godine u projektu je bilo više od 20 000 sudionika. U početku sam sama izrađivala materijale, a ubrzo mi se priključila i Ivana Katalenac iz Osnovne škole Trnsko. Sada se nerijetko dogodi da nam sami učitelji i odgajatelji šalju svoje ideje za aktivnosti koje se mogu provoditi u sklopu Večeri matematike.

U projekt smo uključili i vrtiće jer smatramo da je važno razvijati predmatematičke vještine djece vrtićke dobi, ali i širu javnost jer je potrebno popularizirati matematiku i promijeniti stav javnosti o matematici. 

Tanja Soucie

Uz aktivnosti koje se provode u vrtićima i školama stoga organiziramo i brojna predavanja za sve zainteresirane.

No ne treba zaboraviti još jednu ključnu komponentu Večeri matematike, a to je suradnja s roditeljima. Važno je dobiti roditelje na svoju stranu i uspostaviti ozračje suradnje na zajedničkom cilju ‒ obrazovanju i odgoju učenika. Nadalje, djeci je važno i drago im je vidjeti da su njihovi roditelji uključeni u njihov školski život, da ih zanima što rade, ali i da vide kako se roditelji snalaze s matematikom i kako se nose s uspjehom ili trenutnim neuspjehom. Suradnja učitelj-roditelj-dijete ključna je za uspjeh učenika.

• Nastavnici matematike posljednjih nekoliko godina traženi su kao suho zlato. Osnovne i srednje škole muku muče s pronalaskom stručnog kadra. Što mlade ljude tjera iz tog zanimanja?

‒ Na praksu dolaze divni mladi ljudi, studenti puni potencijala. Nažalost, mnogi od njih ne završe u školama. Uz naravno plaću, razlog je i odnos društva prema našem zanimanju, percepcija da učitelji ništa ne rade iako je to daleko od istine, zatim nerealna očekivanja od učitelja i škole te pritisci kojima su izloženi svi učitelji. Biti učitelj uistinu je težak posao, ne toliko zbog izravnog rada s učenicima, koliko upravo zbog ostalih poslova koje učitelji obavljaju. Sam rad u razredu za mene je predivan i uživam raditi s učenicima i općenito s mladim ljudima. 

Ovdje možete saznati sve o dvodnevnom tečaju koji će se održati u Alfa učionici pod vodstvom Pam Harris: „Matematiku je moguće shvatiti”.