Dok će se većina složiti kako ljubav prema knjizi, pisanoj riječi, čitanju i razgovoru o pročitanome opada među učenicima, zanimanje za projekt „Čitanjem do zvijezda”, čiji je cilj poticanje i promicanje upravo svega navedenog, raste iz godine u godinu. Stoga je ideja o osmišljavanju projekta za poticanje čitanja skupine entuzijasta iz Međimurske županije prerasla u međunarodno natjecanje koje se u kontinuitetu održava punih petnaest godina i ne vidi mu se kraj. 

– Te 2009. godine teško da smo mogli predvidjeti kako će projekt postati ovo što je danas, da će se u njega uključiti ne samo sve županije već i učenici iz drugih država. Učenici nam daju poticaj i motivaciju da nastavimo unatoč svim problemima i poteškoćama s kojima se susrećemo, uključujući i umor od petnaestogodišnjeg volontiranja. Možda je i čar natjecanja u tome da ne mora uvijek sve najbolje završiti jer tada ne bi bilo novih izazova za sljedeće natjecanje. 

Srce i razum

– Nakon svečanosti slijede dva dana odmora jer je vikend, a već u ponedjeljak počinju pripreme za sljedeću sezonu. – ispričali su nam Tanja Radiković, knjižničarka OŠ Ivanovec i Dražen Ružić, voditelj Županijskog stručnog vijeća školskih knjižničara Međimurske županije – alfa i omega organizacije natjecanja.

Zanimljiv podatak, koji je iznenadio i njih same, jest odgovor na pitanje po čemu se prepoznaju školski knjižničari. Naime, najviše ispitanika odgovorilo je: „Čitanjem do zvijezda”.

S Draženom i Tanjom porazgovarali smo dok se dojmovi još nisu slegnuli. Na pitanja su odgovarali zajedno pa tako i objavljujemo odgovore. Tanja kaže da se ona krije iza rečenica u kojima progovara srce, dok je Dražen zaslužan za one u kojima je važniji razum. Jasno je da bez jednoga i drugoga ne bi ni bilo projekta.

• Kako je izgledao put od ideje do realizacije „Čitanjem do zvijezda” prije petnaest godina? Molim pogled unatrag.

Tanja i Dražen: Školske godine 2009./2010. na Županijskom stručnom vijeću školskih knjižničara osnovnih i srednjih škola Međimurske županije odlučeno je da se osmisli natjecanje koje će moći voditi školski knjižničari. Natjecanje pod nazivom Natjecanje u znanju i kreativnosti „Čitanjem do zvijezda” osmišljeno je u dva dijela: ispit znanja i kreativni uradak. Iste školske godine u tadašnjoj OŠ Mala Subotica provedeno je prvo županijsko natjecanje na koje se prijavilo 18 školskih knjižnica. Ispitu odnosno kvizu znanja pristupila su 54 učenika, a natjecanju iz kreativnog uratka 5 učenika. Željeli smo, te prve godine, i mi knjižničari pokazati da možemo biti mentori i natjecati se s darovitim učenicima, izaći iz svojih knjižnica i družiti se, promovirati svoj rad i sebe kao nezaobilaznu kariku odgojno-obrazovnog lanca. Nismo znali da radimo nešto što će postati brend, već smo samo željeli svojih pet minuta slave…

Sljedeće školske godine natjecanje je opet provedeno samo u Međimurskoj županiji. Broj knjižnica povećao se na 22, a ispitu znanja pristupilo je 66 učenika, dok je i dalje bilo 5 učenika koji su sudjelovali u izradi kreativnog uratka. Veća promjena dogodila se 2011./2012. školske godine jer su se Međimurskoj županiji priključile i susjedne četiri županije. Tada je ispitu znanja pristupilo 117 učenika, a broj natjecatelja iz kreativnog uratka bio je 14. Natjecanje je dobro prihvaćeno i iz godine u godinu povećavao se broj županija, a time i broj učenika. Postalo je neminovno da natjecanje prijeđe na državnu razinu, odnosno da se prije toga održi školska i županijska razina. Te su se godine natjecanju pridružile i srednje škole na zahtjev učenika koji su u osnovnoj školi sudjelovali na natjecanju „Čitanjem do zvijezda”.

Veliku podršku svih godina imali smo među ravnateljima, ali i u lokalnim zajednicama u svim mjestima države. Posebnu veliku podršku dobili smo od Međimurske županije, Grada Čakovca, Srednje škole Čakovec, Graditeljske škole Čakovec i III. OŠ Čakovec – koji su nam osiguravali prostor, ali i novčana sredstva za održavanje nacionalne razine natjecanja. Natjecanje školske godine 2015./2016. postaje međunacionalno jer mu se najprije pridružuju učenici iz Subotice (Republika Srbija), a kasnije i iz Republike Mađarske i Republike Slovenije. U godinama pandemije natjecanje je održano online za sve tri razine. Iako smo nekoliko godina proveli u virtualnom svijetu, zanimanje za „Čitanjem do zvijezda” nije se smanjilo, već se povećalo. Danas, 2024. godine natjecanje je preraslo sva naša očekivanja, održalo se i opstalo unatoč svim izazovima koji su ga pratili. Unatrag nekoliko godina ono je uvršteno u Dane Međimurske županije, na otvaranje dolaze gradonačelnici, župani, pročelnici itd.

• Što je u organizaciji događaja najveći izazov? Gdje nailazite na probleme i prepreke i kako ih rješavate?

Tanja i Dražen: Najveći izazov od samo su početka – financije. Motivacije među školskim knjižničarima ne nedostaje. Uvijek su spremni pomoći, uključiti se u sve oblike rada. Veliku pomoć pronašli su i u svojim kolegama učiteljima, nastavnicima i ravnateljima. Godinama nam je velik izazov uvrštavanje u Katalog natjecanja i smotri Agencije za odgoj i obrazovanje kako bi mentori s učenicima bez stresa oko financiranja mogli sudjelovati na natjecanju. Uvrštavanjem u Katalog učenici bi mogli dobivati bodove za upis u srednje škole i na fakultete, a mentori bodove za napredovanje kod svih savjetnika. Osim financiranja velik su izazov i poslovi oko organizacije i provedbe natjecanja, što traje cijelu godinu. Ovdje spadaju korespondencija putem e-pošte, odgovaranje na različite upite i zamolbe svih sudionika natjecanja. Sve te poslove treba uskladiti s obavezama u školi i u privatnom životu. Od nas se očekuje da se sve dobro organizira i provede. Srećom, u Međimurskoj županiji u svakom trenutku mogu se naći pouzdani suradnici koji profesionalno i volonterski odrađuju svoj dio posla oko natjecanja.

Naša županijska razina natjecanja uvijek je mini generalna proba nacionalne razine natjecanja. Ovdje tijekom godine imamo veliku podršku II. OŠ Čakovec i Grada Čakovca. Radom i samo radom neke smo prepreke uspjeli svladati. U prvom redu mislim na podršku lokalnih zajednica, općina, županija i gradova. Danas se rado na naša natjecanja odazivaju lokalni političari, ravnatelji, a i pojedini poduzetnici. Svi oni na svoj način te organizacijski i financijski pomažu u realizaciji projekta. Možda, bez obzira na to što nam je tijekom godine najveća prepreka bila financijske prirode, danas nam je najveća prepreka i zamor svih onih koji u posljednjih petnaest godina na sebe preuzimaju najveći dio posla. Teško je održavati motivaciju kolega svih tih godina, uključivati nove kolege jer se svi poslovi obavljaju volonterski.

Nagrada za sve sudionike, kad natjecanje završi, jesu osmijeh i zadovoljstvo učenika. Upravo nam učenici daju poticaj i motivaciju da nastavimo unatoč svim problemima i poteškoćama s kojima se susrećemo.

Sve to uvijek ostaje u Međimurskoj županiji i onima koji aktivno sudjeluju u svim segmentima natjecanja.

• Koliko se početna ideja mijenjala i prilagođavala vremenu i koje promjene možete najaviti? Što smatrate najvećom vrijednosti projekta?

Tanja i Dražen: Ideja je bila poticati čitanje među učenicima i motivirati ih da zavole knjigu koja će s vremenom postati dio njihova života. Te 2009. godine teško da smo mogli predvidjeti da će projekt postati ovo što je danas, da će se u njega uključiti ne samo sve županije već i učenici iz drugih država. S godinama su i projekt i natjecanje doživljavali određene promjene. I nakon ovogodišnjeg natjecanja svjesni smo da se ono treba još poboljšati, posebno mislimo na ispit znanja i kreativni uradak. Dakako, i dalje nastojimo da se natjecanje uvrsti u već spomenuti Katalog AZOO-a.

Najveća je vrijednost projekta u tome što vidimo da se učenici i kolege učitelji, nastavnici, školski knjižničari, ravnatelji… svake godine uključuju u sve većem broju, a to pokazuje da smo ispravno postupili kad smo ga započeli. Čitanje i ljubav prema knjizi nisu se smanjili, već su se povećali.

Među vrijednostima svakako treba spomenuti drage kolegice i kolege koji nesebično preuzimaju na sebe najveću odgovornost, u prvom redu sastavljanje pitanja za sve tri razine natjecanja, a kasnije i njihov angažman u povjerenstvima za ispit znanja i kreativnog uratka. Tijekom godina natjecanje je doživjelo određene promjene, a doživljava ih i dalje. Nastojimo poboljšati i ispraviti propuste i nedostatke s kojima se susrećemo, pratimo literaturu koja se sviđa mladim naraštajima, unapređujemo pravila natjecanja, uvažavamo prijedloge itd. Međutim, i dalje nam se događaju propusti na koje ne možemo računati. Prvenstveno, teško je sažeti jedno ovakvo natjecanje s velikim brojem sudionika u jedan dan. Možda jednom uspijemo u namjeri da se natjecanje pretvori u dvodnevni događaj, što bi značilo opuštenije i bolje organizirano natjecanje. Sudionici bi sigurno vrlo rado prihvatili tu ideju jer bi i njima tada cijelo natjecanje bilo manje stresno.

• Kako izgledaju dani neposredno prije, a kako nakon završne svečanosti „Čitanjem do zvijezda”?

Tanja i Dražen: Nije riječ o danima, već tjednima i mjesecima. Sve treba biti dobro isplanirano (tema, knjige, hodogram, konferansa, svečani dio, ručak, turistički razgled grada, povjerenstva…). U planiranju same svečanosti sudjeluje najmanje osam školskih knjižničara. Imamo na raspolaganju osam sati koje treba dobro posložiti i nadati se da će sve proći u najboljem redu. Sve to zahtijeva mnogo radnih sastanaka, odlazaka u institucije, nervozu, uzbuđenje i pitanje što može krenuti krivo, ali i pitanje što nam to treba. Nije toliko teško motivirati učenike i kolege za natjecanje koliko je teško nama organizatorima po završetku natjecanja prihvatiti sve što je bilo dobro, ali i sve kritike za ono što je moglo biti bolje i gdje smo načinili propuste. A njih će uvijek biti.

Možda je i čar natjecanja u tome da ne mora uvijek sve najbolje završiti jer tada ne bi bilo novih izazova za sljedeće natjecanje.

Nakon svečanosti slijede dva dana odmora jer je vikend, a već u ponedjeljak započinje se s pripremom za novu školsku godinu, analiza svega učinjenog, propusta, ali i lijepih pa i smiješnih situacija. Projekta ne bi bilo da se u njega nisu uključili divni ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a i izvan nje, koji svojim nesebičnim radom pridonose održavanju i razvoju „Čitanja do zvijezda”. Zato hvala svima njima, a posebno kolegama iz Međimurske županije koji svake godine na sebe preuzimaju toliko obaveza te daju toliko sebe i svog slobodnog vremena da bi natjecanje moglo i dalje živjeti.

• Koja je uloga izdavačke kuće Alfa u razvoju projekta ili kraće – zašto Alfa? 

Tanja i Dražen: Odgovor na ovo pitanje mogao bi biti dug, ali mislim da je najjednostavnije reći:

Alfa je bila tu od samog početka i moglo bi se bez skromnosti reći da je zaslužna i za opstojnost projekta.

Kao izdavačka kuća pružili su nam stručnu, organizacijsku i financijsku pomoć. Posebno veliku zahvalu zaslužuje regionalna voditeljica za sjevernu Hrvatsku Petra Markulin koja je odmah prepoznala važnost projekta i uvijek bila tu kada nam je to bilo potrebno. 

• Kako ste se u osobnom i profesionalnom smislu mijenjali tijekom petnaest godina rada na projektu? Jeste li rasli i u kojem smjeru?

Tanja i Dražen: Osim što smo petnaest godina stariji, to je i vrijeme u kojem se dogodilo mnogo promjena. Projekt je samo dio ostalih poslova kojima se bavimo tijekom školske godine, važan je kao i svi ostali naši projekti. Naime, nastojimo da učenici zavole knjige i čitanje, ali isto tako trudimo se među učenicima očuvati i ljubav prema zavičajnoj kulturnoj baštini i tradiciji te ih upoznati sa životom i radom Hrvata koji žive kao nacionalna manjina u susjednim državama. Radom na projektima upoznali smo mnogo učenika i učitelja, a s njima i nova iskustva i ideje. Također rad u školi i s učenicima podrazumijeva da nikada ne uistinu odrastemo, da uvijek budemo spremni razumjeti ih i voditi kroz njihovo školovanje i odrastanje. Osobni profesionalni razvoj podrazumijeva se od trenutka kada uđemo u sustav školstva. Nema dana a da ne radimo na sebi i na poslu kojim se bavimo. Sav trud na kraju se isplati, posebno kada vidimo zadovoljne i sretne učenike s kojima surađujemo.

Prije nekoliko godina provedeno je ispitivanje među učenicima i kolegama u školama po čemu se prepoznaju školski knjižničari. Najviše je bilo odgovora: „Čitanjem do zvijezda”.

To nas je iznenadilo jer nismo vjerovali da je projekt toliko poznat među učenicima i kolegama u cijeloj Hrvatskoj. U tome je ujedno i odgovor i poticaj za ono što radimo posljednjih nekoliko godina, između ostalog i stvaranje identiteta i bolje vidljivosti školskih knjižnica, poticanje čitanja među mladima, stvaranje mišljenja da knjiga treba imati važno mjesto u našim životima. Sve što smo mi koji smo od početka u projektu dali „Čitanju do zvijezda” višestruko nam se vratilo. Ponajprije timski rad s divnim ljudima koji nisu samo kolege, već prijatelji. Toliko smo zajedno i poznajemo se da si možemo svašta reći, a opet ostati profesionalni i dobri. Ekipa. To je ono najvažnije.