„Kad ljubav postane glavni predmet u školama, svi ostali mogu biti izborni!” Riječi su to samoborskog učitelja i pjesnika Josipa Prudeusa koji je, između ostalog, poznat i po rečenici: „Učitelj koji se ne smije, ne smije u razred.” Smiju li se učitelji još uvijek – provjerili smo u 1.a razredu Osnovne škole Samobor s učiteljicom Vesnom Marjanović i njezinim prvašićima. Učiteljica nas je ugostila u razredu, a s njenim smo đacima analizirali pjesmu „Učitelj” spomenutog pjesnika.

Učitelj
Što započnu roditelji,
nastavljaju učitelji.
Svatko želi učitelja,
prije svega prijatelja.

Kako znaš da ti učiteljica može biti prijatelj?
Može. Zato što je dobra, draga i nikad se ne dere.

Što učiteljica radi, a roditelji ne rade?
Učiteljica uči djecu, a roditelji NE kao učiteljica.

Je li učiteljici bolje u školi ili kod kuće?
U školi! Zato što ovdje ima puno djece, a doma ne.
U školi! Ovdje ima koga za učiti, doma nema.

Što mislite, zna li vaša učiteljica skuhati ručak?
Da! Ako ne zna kuhati, zna naručiti pizzu.

Što bi učiteljica mogla raditi kad ne bi bila učiteljica?
Ništa.
Može biti kuharica.

Može biti teta u vrtiću, može raditi u knjižnici, može biti profesorica, može biti Spiderman ili pauk. Ali najbolje joj je da bude učiteljica.

Gdje učitelji borave kad se škola zaključa? Što mislite?
Ja znam! Idu na zbor! Mislim, ne na zbor nego u zbornicu.

Što se u zbornici radi?
Tamo imaju jedan mali sastanak nakon spavanja.

To su oni što se trude,
da nam škola radost bude.
Školski sat je uz njih kratak
i najteži lak zadatak.

Što znači truditi se oko nečega? Trudi li se vaša učiteljica? Kako to znate?

Truditi se znači da bude sve u redu i lijepo.

Učiteljica se trudi oko učenja i oko djece.

U školi mi je bolje jer pak sad puno učimo, a u vrtiću se samo pak tak igramo.

Oni vole mališane,
vrline im, čak i mane.
Nestašnost će oprostiti,
jednim okom zažmiriti!

Koliko sam shvatila, vi mislite da vas učiteljica voli?
Daaa!!! I mi volimo nju.

Što učiteljici treba?
Knjige koje nema.
Nova ploča.
Nove ploče, stolovi, stolci, nove knjige.

„Titanic” da otplovi.

Mislite li da učitelji imaju velike plaće za to što rade?
Da! Ne! Nemaju!

Mislim da ima veliku plaću zato što radi u školi i pomaže djeci da bolje nauče.

Mislim da imaju veliku plaću zato što se trude da nas sve nauče i zato što je nas dvadeset četvero, a ona jedna, pa bi trebali dobivati malo veću plaću.

Jedan dan traje 24 sata, a nas ima 24 i za svakog treba jedan sat.
Oni nemaju tako velike plaće, ali Glovo ima.

Misliš li ti da je lijepo biti učiteljica?
Je. Zato što se ponekad igraš s djecom.
Lijepo je to jer nekome možeš pomoći.
Bolje je biti učiteljica nego radit u banci i brojiti novce. Zato što je to dosadno. Samo brojiš novce cijeli dan, a u školi se zabavljaš s djecom.
Lijepo je učiteljici kad se igra s djecom.

Lijepo je jer uči djecu nove stvari, ali i ona nauči s njima!

Josip Prudeus rođen je 1944. godine u Samoboru, gdje je i umro 2020. Radio je u Slavonskom Brodu, Sibinju, Rabu, Bregani i Samoboru. Utemeljitelj je i prvi urednik Programa za djecu i mladež na Hrvatskom katoličkom radiju. Radio je kao novinar – dopisnik s bojišnica tijekom Domovinskog rata. Objavio je 25 samostalnih knjiga, a nekoliko djela prevedeno mu je i tiskano na njemačkom, francuskom, talijanskom i švedskom jeziku. Više od tri desetljeća radio je u Školi stvaralaštva za darovite učenike „Novigradsko proljeće” čiji je jedan od osnivača i dugogodišnji glavni koordinator.

Književnik pod malim odmorom
Sam je sebe nazivao „književnik pod školskim malim odmorom” i „najveći djecoljubac u svijetu i šire”. Osnovnoj školi Samobor prije svoje smrti ostavio je bogatu zbirku knjiga, pjesama, umjetničkih slika, fotografija, keramičkih radova… nastalih na „Novigradskom proljeću”, ali i brojne osobne predmete poput gramofona, pisaćeg stroja… Cjelokupnu zbirku Prudeusove ostavštine OŠ Samobor marljivo čuva u posebnoj sobi koju odmilja zovu Jožina soba. Manje je poznato da je upravo Josip Prudeus autor imena „Vatreni”. O tome je jednom prilikom rekao: „Dugi niz godina radio sam u marketingu, napisao sam 100 imena, 200 slogana i oko 800 tekstova za propagandne poruke. Kada mi je došla zamolba da izmislim navijačko ime za hrvatsku reprezentaciju, sjeo sam i napisao deset prijedloga. Testirao sam ih među ljudima i vidio da su 'Vatreni' najpopularniji.”

Video možete pogledati ovdje.

Fotografije: Bojan Rodin