Stres bismo jednostavno mogli opisati kao reakciju na promjene u našem okruženju ili kao reakciju na povećane zahtjeve situacije u kojoj se nalazimo. Kada govorimo o stresu, trebamo razlikovati stresni događaj i stresnu reakciju.

Stresni događaji (stresori) mogu se razlikovati po vrstama, od niskog do visokog intenziteta. Svakodnevni stresori najčešće su niskog intenziteta i kratko traju. Primjerice, ako je gužva na školskoj ‘kopirki’ i neizvjesno je hoćemo li stići ispisati ispite za sat koji počinje za dvije minute. S druge strane, primjerice razmirice ili konflikti s kolegama na poslu veliki su stresori koji mogu značajno utjecati na naše buduće funkcioniranje i dinamiku odnosa.

S obzirom na to da je priroda učiteljske i nastavničke profesije rad s ljudima, mali i veliki stresori sastavni su dio posla. Ako ste imali priliku promatrati reakcije učitelja ili nastavnika u svojoj školi zbog nekih većih stresora, kao što su prekratki rokovi za završetak projekta, određeni incidenti ili nepravde, zasigurno ste uočili da pojedini kolege staloženo pristupaju tim situacijama, dok se drugi uzrujaju već na sam spomen takvih okolnosti. Koja je tajna onih prvih? 

Rokovi mogu biti snažan okidač za stres

Stresna reakcija odgovor je organizma na spomenute promjene u zahtjevima situacije ili okoline. Kakva će reakcija biti ovisi o mnogočemu, no kao ključni čimbenici pokazali su se intenzitet stresa, njegovo trajanje i naša percepcija kontrole nad situacijom. Drugim riječima, više ćemo biti „pod stresom” ako nas okolnosti snažno potresaju, ako smo dugo izloženi takvim događajima i ako nemamo osjećaj da možemo na nešto utjecati. Zvuči poznato? 

Već i pojednostavljeni opisi stresnih okolnosti i stresnih reakcija mogu nam dovoljno dobro oslikati činjenicu koliko se pojedinci mogu razlikovati u nošenju s izazovima i problemima na radnome mjestu. Prethodno smo se zapitali u čemu je tajna onih koji su u stresnim situacijama staloženi, mogu mirno otići spavati i vratiti se na posao bez grča u želudcu. Da bismo odgovorili na to pitanje, poslužit ćemo se nekim saznanjima suvremene psihologije.

U čemu je tajna onih koji su staloženi u stresnim situacijama?

Stres na radnome mjestu jedna je od ključnih tema modernog doba i psiholozi se već desetljećima bave pitanjima uzroka i mogućnostima reduciranja te naširoko prisutne pojave. Ako bismo htjeli odgonetnuti zašto su neki ljudi otporniji na stres u odnosu na druge, najbolje je usporediti karakteristike osobnosti jednih i drugih.

Općenito gledano, istraživanja upućuju na to da su stresu na radnome mjestu sklonije:

- osobe koje imaju izražen neuroticizam ili emocionalnu nestabilnost. Osobe s povišenim neuroticizmom češće doživljavaju tjeskobu, brigu, nesigurnost, depresivne epizode i češće negativno interpretiraju događaje na radnome mjestu.

- osobe koje su perfekcionisti. To se posebno odnosi na maladaptivne oblike perfekcionizma. Riječ je o osobama koje imaju (pre)visoke standarde u radu, osobe koje karakterizira strah od neuspjeha i koje su pretjerano samokritične. Poznato?

- osobe koje imaju nisku otpornost. To je karakteristika osoba koje se teško prilagođavaju promjenama i imaju teškoća u emocionalnom oporavku od iznenadnih događaja ili većih promjena.

Težnja savršenstvu može povećati razinu stresa na radnom mjestu

- osobe koje su izrazito savjesne. Savjesnost je jedna od ključnih karakteristika naše osobnosti, no njezini ekstremniji oblici mogu biti ometajući čimbenik u radnoj produktivnosti. Karakteriziraju je izrazita potreba za kontrolom, odgovornošću i redom, što često dolazi uz nevoljko prepuštanje i delegiranje zadataka drugima. To često dovodi do preopterećenja i izgaranja. Poznato?

- osobe koje su ekstrinzično motivirane. To je, pojednostavljeno rečeno, karakteristika osoba koje pokreću vanjski motivatori kao što su novac, priznanja i status, no jednako tako izbjegavanje opomena ili ukora. Niže razine stresa uočene su među osobama koje su motivirane unutarnjim motivatorima, primjerice radoznalošću ili osobnim zadovoljstvom.

- osobe koje su izraziti introverti. Ovdje se najčešće svrstavaju osobe koje nisu sklone stvaranju kontakata i stabilnih odnosa s kolegama. To se posebice pokazuje kao rizična osobina u stresnim situacijama kada, jednako tako, neće potražiti pomoć.

Introverti teže stvaraju radne odnose i rjeđe traže pomoć u stresu

- osobe koje imaju vanjski lokus kontrole. Vanjski lokus kontrole obilježavaju uvjerenja o tome kako su naši uspjesi, neuspjesi, problemi itd. rezultat vanjskih čimbenika, odnosno izvan su naše kontrole (primjerice sreća, sudbina, horoskop, splet okolnosti i sl.). Među takvim osobama povećava se osjećaj bespomoćnosti i smanjuje se percepcija osobne kontrole vlastitog rada (i pripadajućih uspjeha i problema), za što smo već spomenuli da je ključni faktor stresa.

- osobe koje su izrazito kompetitivne. Natjecateljski duh, potreba za nadmetanjem, nestrpljivost, sklonost prekomjernom radu i agresivnoj komunikaciji. Navedene osobine nerijetko rezultiraju konfliktima i incidentima, koji su sami po sebi stresni.

- osobe koje imaju nizak osjećaj samoučinkovitosti. Takve osobe često su uvjerene da se ne mogu učinkovito nositi sa zahtjevima posla, što povećava anksioznost, rezultira izbjegavanjem izazova i stvara snažan osjećaj nemoći.

Niska samoučinkovitost povećava anksioznost i dovodi do stresa

Spomenute rizične osobine uvelike se mogu primijeniti na populaciju prosvjetara. Rad u školi podrazumijeva kontakt s desetcima ljudi u danu, bilo da su to radni kolege ili učenici. To uvijek znači određenu neizvjesnost, česte novosti i promjene, mnoštvo važnih i manje važnih informacija. Već je to dovoljno stresno. No postoje određene značajke koje su specifične za školu kao radno okruženje. 

Novija istraživanja upućuju na to da postoje određene skupine učitelja i nastavnika koji su u većem riziku od doživljavanja stresa u odnosu na neke druge skupine. Prvenstveno se to odnosi na mlađe učitelje i nastavnike i one koji su početnici u ovom poslu. Procjenjuje se da su razine stresa najviše u prvih pet godina rada u školi. Ta pojava objašnjava se nedostatkom životnog i poslovnog iskustva, još nerazvijenim strategijama suočavanja sa stresom na radnome mjestu i mnoštvom obaveza koje učitelj početnik ima (primjerice obaveze oko pripravničkog staža, stručnog ispita ili ne tako rijedak slučaj da stariji članovi kolektiva delegiraju određene zadatke mlađima).

Manjak iskustva čini mlađe učitelje podložnijima stresu

Također se pokazalo da su žene u većem riziku u odnosu na muškarce. U ovom slučaju dolazi do preklapanja čimbenika dobi i spola, tj. mlađe žene često doživljavaju koliziju između majčinstva s mlađom djecom i mnoštva obaveza i zadataka na početku karijere. Osim toga početku karijere svojstvena je nerijetka pojava nesigurnih oblika zaposlenja kao što su ugovori na određeno vrijeme, što u pravilu izaziva osjećaj neizvjesnosti, a često i pesimizma. Premda muškarci u pravilu prijavljuju niže razine stresa, skloniji su izbjegavanju traženja pomoći u stresnim situacijama i imaju veću sklonost somatskim pokazateljima stresa. 

Mlađi učitelji i nastavnici češće doživljavaju stres zbog nesigurnosti, manjka iskustva u upravljanju razredom, nedostatka samopouzdanja i slabije institucionalne podrške. Među iskusnijim i starijim učiteljima i nastavnicima stres može nastati kao rezultat profesionalnog umora, osjećaja stagnacije ili promjena u obrazovnim politikama (primjerice nove uredbe ili reforme kurikula), ali i tehnologijama.

Kada je riječ o uvjetima rada i radnoj opterećenosti, rizični su čimbenici u mnogočemu predvidljivi. Rad u velikim razredima izaziva stresne reakcije. Također rad u školama s neodgovarajućim uvjetima rada i slabim resursima mogu izazvati frustraciju i osjećaj nemoći. Učestali i prekomjerni administrativnim zahtjevi, papirologija i nedostatak podrške vodstva škole povremeno izazivaju visoke razine stresa. Isto tako rad u slabo razvijenim i socioekonomski ugroženim zajednicama i rad s učenicima koji pripadaju rizičnim skupinama mogu značajno utjecati na subjektivni osjećaj stresa. Ovdje obično govorimo o učenicima nižeg socijalnog statusa, o učenicima koji dolaze iz rizičnih obitelji, o radu s učenicima koji pokazuju poremećaje u ponašanju te radu s učenicima s teškoćama u razvoju. 

Rad s osjetljivim učenicima često povećava razinu stresa

Dakle, hoćemo li se napokon dotaknuti preporuka i rješenja za nošenje sa stresom na poslu i hoćemo li konačno ići bezbrižno na posao? Autor ovog članka želi zamoliti za još malo strpljenja. Do idućeg susreta razmislimo koje vam situacije na poslu izazivaju stres. Zapitajte se imaju li te situacije neku zajedničku crtu.