Po svemu sudeći – vjerojatno hoće. Možda posljednjih godina imamo osjećaj da je rad u školi sve zahtjevniji i da učitelj ima sve više profesionalnih uloga u obavljanju svog posla.  Stres u učiteljskoj profesiji tema je mnogobrojnih znanstvenih istraživanja i razgovora za vrijeme malih i velikih odmora. Stres na radnome mjestu tijekom posljednjih desetljeća sve se više prepoznaje kao značajan čimbenik u radnoj produktivnosti i zadovoljstvu poslom, stoga se često proučava i istražuje, a njegovo smanjenje uvijek je jedan od glavnih ishoda organizacijskih intervencija i promjena u radnom okruženju. To se odnosi i na poslove u obrazovnim sustavima i u svijetu i kod nas.

Suvremena psihologija i discipline koje se bave procjenama razine stresa u radnom okruženju dosljedno pokazuju kako je posao učitelja ili nastavnika uvijek pri vrhu ljestvica najstresnijih zanimanja. 

Zašto je to tako? Ako ste pomislili da je gotovo nemoguće raditi baš u vašoj školi, pored nesuradljivih učenika, nelojalnih kolega, nepodržavajućeg ravnatelja, niskih plaća i visokih očekivanja, možda će vas iznenaditi kako se s gotovo istim vjetrenjačama bore učitelji diljem svijeta, čak i u društvima koje smatramo uzorima u razvijenosti obrazovnog sustava. Možda bismo mogli zaključiti da geografija i ekonomija nemaju značajniju ulogu u smanjenju stresa u školama. Razlog za to vjerojatno leži u samoj prirodi posla.

Biti učitelj ili nastavnik znači svakodnevno komunicirati s bar dvadesetak osoba (što već samo po sebi izaziva poseban napor), iščekivanje i rješavanje nepredviđenih situacija na poslu, ulaganje truda u poučavanje čiji su ishodi neizvjesni… 

Suvremena istraživanja uzroka stresa u učiteljskim zanimanjima većinom otkrivaju nekoliko najznačajnijih stresora. Na prvom je mjestu opseg posla. Opterećenje učitelja i nastavnika, pored svih olakšanja i ubrzanja koje donosi napredak tehnologije, kao da se povećava kako vrijeme odmiče. Uz poslove koji se odnose na održavanje nastave svima su poznati izvannastavni poslovi: pripremanje nastave, ocjenjivanje uradaka i „papirologija” možda bi bili manje zahtjevni, no učitelji, naviše zbog modernog, sve bržeg načina života, često iskazuju nedostatak vremena za obavljanje svega što je potrebno.

Učitelji obavljaju i izvannastavne zadatke poput pripreme i administracije

Idući značajni stresor odnosi se na ponašanje učenika. Vjerojatno i najčešća tema razgovora u školskim zbornicama. Lijeni učenici, spori učenici, zahtjevni učenici, drski i oni koji ometaju nastavu, nemarni i nezainteresirani, nametljivi učenici… Upravljanje razredom ili učeničkom skupinom u kojoj se nalaze učenici s teškoćama u učenju ili razvoju, teškoćama u ponašanju i učenici koji su skloni ometanju rada često među učiteljima uzrokuju frustraciju i osjećaj nekompetentnosti, što posljedično povećava razinu stresa. No činjenica je da se primjerice teškoće u učenju ili emocionalne teškoće doista nešto više pojavljuju u učeničkoj populaciji u posljednja dva desetljeća. Tomu treba dodati i spoznaju da je naše uočavanje poteškoća postalo sustavnije, kao i podrška učenicima s teškoćama u razvoju. Sve to od učitelja zahtijeva dodatni angažman, što rezultira većim opterećenjem.

Izazovno ponašanje učenika može povećati stres kod učitelja

Međuljudski odnosi možda su i najznačajniji stresor u većini zanimanja. Kada je riječ o stresu u poslu učitelja, istraživanja pokazuju da su konflikti unutar kolektiva, konflikti s roditeljima te osjećaj nedostatka podrške vodstva škole glavni čimbenici. Sigurno nam je svima poznato kako su zbornice i uredi u školama iznimno dinamična mjesta i da je priroda ljudskih odnosa takva da često uzrokuje tenzije i konflikte.

Dakle, nije neuobičajeno da ponekad doživite razmirice s kolegama iz škole. Koliko će takve razmirice biti stresne, ovisi o emocionalnoj uključenosti u problem oko kojeg se konflikt događa, ali i o osobnim te kapacitetima radnog okruženja za rješavanje takvih situacija.

Kako je već spomenuto, u takvim trenutcima, ali i općenito, učitelji često smatraju da u najvećoj mjeri moraju samostalno obaviti posao – i bez osjećaja podrške vodstva škole. 

Nejasni zahtjevi i previsoka očekivanja obično su rezultat nedosljednih obrazovnih politika na razini društva. Česte promjene u obrazovnom sustavu, reforme kurikula, povećanje standarda i očekivanja od škole često nam postavlja upitnik iznad glave. Takve okolnosti istodobno stvaraju pomutnju i pritisak.

Nejasni zahtjevi i visoka očekivanja unose nesigurnost i dodatni stres

Stres u svojoj definiciji jest reakcija osobe na promjene, stoga ne čudi ako propitujemo što se od nas očekuje i preispitujemo vlastite sposobnosti. 

Stara boljka vjerojatno svih prošlih, a i budućih obrazovnih sustava jest nedostatak resursa. Svatko se od nas sigurno našao u situaciji u kojoj manjak učionica u školi čini neizvedivim planiranje izvannastavnih aktivnosti, ponekad moramo planirati rad računajući na to koja učionica ima kvalitetniju tehnološku opremu, moramo računati koliko smo papira potrošili na ispisivanje radnih listića, imamo li dovoljno suradnika za realizaciju projekta… Spomenute situacije na svakodnevnoj razini mogu izazvati ljutnju i osjećaj frustriranosti.

U posljednje vrijeme istraživanja učiteljskog stresa u ovom segmentu otkrivaju da je sve češća potreba za dodatnim ljudskim resursima u školama, što je oprečno uvjerenjima u javnosti kako učitelja u školama ima više nego što je potrebno. 

Poseban oblik stresa u profesiji učitelja i nastavnika jest socijalni status. Pritom se ne misli isključivo na visinu plaće, nego i na ugled učitelja u široj društvenoj zajednici. Složen je to fenomen za koji često pomislimo da je svojstven samo našem podneblju, međutim slična razmišljanja iskazuju odgojno-obrazovni stručnjaci i drugdje u svijetu. Vezano uz to čest je izvor nezadovoljstva i nedostatak pohvale odnosno priznanja – i unutar škole i na razini obrazovnog sustava i društvene zajednice. 

Društveni ugled učitelja često ne odražava važnost njihovog poziva

Naposljetku, osobne karakteristike učitelja i nastavnika mogu biti izvor stresa, a nerijetko su i najznačajniji stresor. 

Naša osobnost, sa svim vrlinama i manama, naša prethodna životna i radna iskustva, osobna očekivanja, uvjerenja i stavovi, zdravstveno stanje i privatni život mogu uvelike utjecati na količinu stresa koju nam može izazvati radno okruženje.

Primjerice, mlađi učitelji i početnici doživljavaju više razine stresa u odnosu na starije i iskusnije kolege. Radno iskustvo u tom slučaju zaštitni je faktor jer osim razvijenih kompetencija za rad u školi sa sobom nosi i razvijenije strategije suočavanja sa stresom. Isto tako žene u pravilu češće imaju stresne reakcije u radnom okruženju u odnosu na muškarce, osobe na odgovornim položajima i osobe s odgovornim ulogama izloženi su snažnijem stresu u odnosu na ostale.

Osim toga učitelji koji su i roditelji češće se suočavaju s izazovom usklađivanja obiteljskih i školskih obaveza, što u školi izaziva povišene stresne reakcije, a posebno je to izraženo kod žena i sl.

U školi kao radnom okruženju, važno je napomenuti, prevladavaju stresori umjerenog intenziteta.

Učiteljima koji su i roditelji posebno je teško uskladiti sve obaveze

Prema istraživanjima u Europi, SAD-u, Australiji i Aziji manji postotak učitelja iskazuje da doživljava visoke razine stresa na poslu. Visoke razine stresa među većim brojem učitelja i nastavnika uočene su primjerice tijekom pandemije COVID-19, no do 2024. godine razina percipiranog stresa spustila se u zonu umjerenosti. Ipak, stres je kontinuiran uglavnom iz prethodno navedenih razloga. Istraživanja u Hrvatskoj (npr. Burušić i sur. 2021, Šimić i sur. 2022) pokazala su da većina učitelja procjenjuje razinu stresa kao umjerenu, ali između 25 i 30 % učitelja navodi visoku razinu stresa. Manji dio (manje od 10 %) prijavljuje niske razine percipiranog stresa na radnome mjestu.

Hoće li ovaj članak napokon dati savjete za lakši rad i kvalitetnije nošenje sa stresom? Ostalo je još samo nekoliko redaka, stoga se tim pitanjima nećemo stići pozabaviti. O simptomima, osobnim čimbenicima i strategijama suočavanja govorit ćemo u nekoliko idućih članaka. Do tada, ako čitatelj smatra da trenutno doživljava intenzivan stres na svom poslu, može se zapitati jesu li izvori stresa koji doživljava zahtjevi koji su postavljeni pred njega ili način na koji ih tumači?