U OŠ „Silvije Strahimir Kranjčević” u Levanjskoj Varoši na obroncima Dilj-gore desetljećima unatrag smanjuje se broj učenika, trenutno ih je četrdeset dvoje. No nasuprot broju učenika koji opada mnogo je toga što u toj školi raste. Ovoga proljeća imali su već tri berbe špinata, blitve, salate, mladog luka, a sada očekuju i prve krumpiriće, mrkve u žutoj, narančastoj i ljubičastoj boji, krastavce i tikvice. Samostalno uzgojeno povrće raste u STEM uzdignutim gredicama, proizvedeno je na potpuno ekološki način, učenici i učitelji ručno obrađuju svih dvadeset sedam metara visokih gredica tako da se smanjuje ugljični otisak. Sve proizvedeno pripreme i pojedu, a višak konzerviraju, zamrzavaju. Zbog njihovih vrtlarskih vještina ove su godine roditelji došli u školu tražiti sadnice od svoje djece. 

Najljepši dan u životu

– Ravnateljice, meni je danas najljepši dan u životu.

– rekao je prvašić Gabrijel Ivanušec prilikom obilježavanja Obiteljskog dana kada su učenici, učitelji i roditelji na raznim radionicama i sportskim susretima te na kraju zajednički objedujući proveli dan u opuštenoj atmosferi i razmjenjujući iskustva.

– Naša škola broji svega 42 učenika i 28 učitelja i stalno se smanjujemo zbog nerazvijenosti našeg kraja. Ipak, ovaj dio Hrvatske za mene je najljepši dio naše zemlje! – ispričala nam je ravnateljica škole i profesorica biologije i kemije Nataša Šego koja se 2021. godine prijavila na poziv Unaprjeđenje vještina i kompetencija učitelja i drugih odgojno-obrazovnih radnika u osnovnoškolskom sustavu odgoja i obrazovanja financiranim sredstvima Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora za razdoblje od 2014. do 2021. godine te su školi tada dodijeljena bespovratna sredstava u okviru programa Lokalni razvoj i smanjenje siromaštva.

Potaknuti poduzetničko razmišljanje

– Među kolegama i ravnateljima našla sam istomišljenike koji su maštali o tome kako svoje učitelje, a time i učenike i roditelje, u okviru STEM područja potaknuti na poduzetničko razmišljanje i razviti uzdignuti vrt koji će poslužiti kao vanjska učionica ili laboratorij, a osiguravat će zdravu, ekološki uzgojenu hranu za školsku kuhinju. Projektu „E, baš hoću biti poduzetnik!” priključile su se OŠ Antunovac iz Antunovca i OŠ „Šećerana” iz Belog Manastira. – ispričala je ravnateljica Šego i objasnila kako su svi uključeni u projekt imali slične ideje, no njoj je zbog zvanja ideja projekta bila najsrodnija. I tako je OŠ „Silvije Strahimir Kranjčević” postala škola nositeljica projekta u koji su uz spomenute tri škole uključeni i Visoka škola za zeleni razvoj iz Norveške, Zaklada Slagalica, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Hrvatski savez učeničkih zadruga.

Dva mjeseca pisanja projekta

– Za pisanje ovog opsežnog projekta – koji je povezao velik broj edukacija, praktičnih radova izgradnje naših uzdignutih vrtova s brojačem za napajanje iz solarnog panela, zaštitom od tuče i pretjeranog Sunčeva djelovanja, zaštitnom folijom, sadnju voćnjaka od četrdeset voćaka, traženje i pronalaženje partnera iz Norveške (zemlje koja je uz Lihtenštajn i Island financirala ovaj projekt), izrađivanja nastavnih materijala za nastavu iz svih STEM predmeta, kurikuluma za izvannastavnu aktivnost ili predmet Poduzetništvo, priručnika o našim vrtovima u suradnji s profesoricom Snježanom Tolić s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti iz Osijeka… – trebala su dva mjeseca kontinuiranog rada. Veliku pomoć u pisanju pružila mi je Županijska razvojna agencija iz Osijeka na čelu s Dorom Perić. Sve što se ticalo odgoja i obrazovanja ekonomistima je strano, a isto je i u obrnutom smjeru, tako da smo si međusobno pomagali pa sam usput zavoljela i ekonomiju. Svi materijali koji su nastali kao rezultat suradnje nalaze se na mrežnim stranicama naše škole i svima su dostupni.

E, baš hoću biti poduzetnik!

Ravnateljicu Šego pitali smo kako je projekt „E, baš hoću biti poduzetnik!” dobio ime. Kaže da je naziv projekta proizašao iz one svima poznate situacije kada dijete udara nogama o pod i govori: „E, baš neću!” Odlučili su tu rečenicu preoblikovati u nešto pozitivno. Tako je imenovan projekt „E, baš hoću biti poduzetnik!“, skraćeno HobIT – a za njega je zaslužan Tomislav Duk, ravnatelj OŠ Antunovac koji je povezao dvije riječi, odnosno hobi i IT tehnologiju.

Projekt je HobIT usmjeren je na unaprjeđenje vještina učitelja i drugih odgojno-obrazovnih djelatnika iz područja STEM-a, IKT-a, poduzetništva i rada s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama i nadarenim učenicima u osnovnim školama Projekt „E, baš hoću biti poduzetnik!” podržan je sa 133.396 eura iz Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EEA financijskog mehanizma. Projektu se bliži kraj – predviđeno je trajanje do 31. siječnja 2024. pa ih je posjetio tim stručnjaka financijskog odjela iz Islanda i Norveške koji su došli na licu mjesta vidjeti što je to jedna mala škola radila sa stotinu trideset tri tisuće eura. Oduševljenje nisu skrivali i rekli su da očekuju prijavu i na sljedeći poziv za koji u školi već imaju viziju te se nazire smjer u kojem će dalje ići.

Krojačka radionica

Ravnateljica Šego govori kako učenici škole kojoj je na čelu – male, a ujedno i jako velike – vole raditi, što ju je potaknulo na ovaj pothvat, koji bi uvijek ponovila. No nije to jedini projekt u kojem škola sudjeluje. Ponekad je „okidač” za prijavljivanje na projekt dovoljna jedna rečenica učenika. Bilo je tako u slučaju osnivanja školske krojačke radionice. „Mama, kupi mi šivaću mašinu!” – bio je odgovor jednog učenika na pitanje što želi za rođendan. Za ravnateljicu bio je to poticaj da napiše projekt koji je pozitivno ocijenjen i odobren u sklopu poziva Ministarstva znanosti i obrazovanja za izvannastavne aktivnosti te je u školi pokrenula krojačku radionicu.

Vrt za punjenje tanjura i baterija

Škola je ove godine ušla u projekt cjelodnevne nastave. U školi kažu da im je sve što su naučili u pet godina unutar projekta „E, baš hoću biti poduzetnik!” pomoglo napraviti iskorak u novu etapu svog napredovanja kao i napredovanja učenika i njihovih obitelji.

– Naša vanjska učionica nikada nije sama – ili se nešto sadi ili se beru plodovi, pojede pokoja jagoda! Sada je u punom sjaju – imali smo već tri berbe špinata, blitve, salate, mladog luka, a očekujemo i prve krumpiriće, mrkve u žutoj, narančastoj i ljubičastoj boji, krastavce i tikvice koje puste svoje loze preko naših gredica i stope se s okolišem.

– ponosna je ravnateljica Šego. U ovoj maloj, ali vrijednoj školi učitelji često izvode djecu u vrt, u kojem osim uobičajenog posla i učenja ponekad samo malo, kako kažu, „odmore dušu i tijelo”, napune baterije.

Nakon početka i niza prilagodbi sada uživaju u novom načinu rada i svojim ekološkim proizvodima. Roditelji ih često posjećuju i traže savjete kako da i oni uzgoje tako dobre biljke, a ovo proljeće mogli su kupiti i sadnice povrća koje su uzgojili učenici i djelatnici škole. Prošle jeseni napravili su zimnicu: ciklu, slatke feferone, papriku u medu, skuhali rajčicu. Ravnateljicu smo na kraju razgovora pitali kako uspijeva motivirati ljude s kojima radi te učenike i roditelje.

– Jednostavno: zasučite rukave, zavežite kosu, obucite gumene papuče, izađite u vrt i počnite raditi. Kada to drugi vide, i oni će vam se pridružiti!

– dala je jednostavan odgovor koji poštujemo. Čini se da osim svega navedenog u ovoj priči ima i malo opjevanog slavonskog ponosa, pa i inata, u svakom slučaju duša širokih kao ravnica u kojoj se nalaze.