Uvrštavanje pjesme u udžbenik ne znači samo da je slušana – već da je prepoznata kao tekst koji potiče na razmišljanje, analizu i razgovor.

Uvrštavanje teksta pjesme „Terca na tišinu” u nastavni materijal također šalje važnu poruku učenicima – da književnost i umjetnost nisu ograničeni na prošlost ili „visoku kulturu”, nego da ih mogu pronaći i u glazbi koju možda već svakodnevno slušaju. Time se brišu granice između školskoga gradiva i stvarnog života, što može pridonijeti većem zanimanju za jezik i književnost te za njihovo dublje razumijevanje.

Silente ovom prilikom ne donosi samo pjesmu – donosi i priču o tome kako umjetnost, kada je iskrena i promišljena, može postati dio šire kulturne i obrazovne slike. A to je put koji svakako zaslužuje pažnju i podršku.

Sanin Karamehmedović odvojio je vrijeme za nekoliko pitanja i podijelio svoje misli s nama.

• Kako ste reagirali kad ste čuli da je vaša pjesma završila u udžbeniku za Hrvatski jezik?

Ugodno iznenađen, počašćen te, kao i toliko puta prije, opterećen pitanjem je li to dovoljno dobro da bude tamo. Prvenstveno mi je drago što će ti stihovi dobiti priliku da sami djeluju i da se s njima radi na nove i meni potpuno neočekivane načine. Jer davno je to izašlo iz mog dosega i onoga što sam ja planirao za tu pjesmu. Neka žive malo i u učionici, ako ih ona prihvaća.

Sanin i Tibor iz grupe Silente, Maja Weber i Alfini udžbenici „Tragom teksta”

• Jeste li ikad zamišljali da će vas učenici analizirati uz lektiru i klasike? Kako se osjećate kad znate da ćete ući u razrede, ali ne preko zvučnika, nego preko stranica udžbenika?

Vidio sam te stihove na mnogim mjestima gdje ih nisam zamišljao. Na zidovima zgrada, nekad u tetovažama, na vjenčanom prstenju, ali udžbenik je nešto novo. Nadam se da će ostvariti svoju svrhu gdje se god našli.

• Koja je vaša interpretacija pjesme „Terca na tišinu”, očekujete li učeničku analizu koja bi vas iznenadila? Mislite li da učenici mogu otkriti u pjesmi nešto što čak ni sami niste osvijestili dok ste je pisali?

Kada jedna strana voli, razumije i želi drugu stranu toliko dobro da uspijeva djelovati točno onako kako bi trebalo a da joj se ne objasni ili točno pokaže, to je trenutak u kojem je nastala „Terca na tišinu”. Pogođen ton na nešto što nisi čuo, ali unaprijed znaš kako zvuči. Na taj si način vezan uz drugu osobu da ćeš uspješno složiti tercu a da nitko ne pusti glas. Tako sam ja gledao na „Tercu”.

S druge strane u svakom tekstu koji sam napisao naknadno sam pronašao, ili su ih drugi pronašli, značenja za koja nisam znao da su unutra. Često su ta značenja bila i bolja i ljepša od onih koje sam ja svjesno ubacio u tekst. Vjerujem da to tako uvijek ide i veselim se svakoj novoj interpretaciji.

• Kako nastaju vaši tekstovi – više iz osobnog iskustva ili iz promatranja svijeta oko vas?

Ne znam na to odgovoriti. Čini mi se da su oni jedan osjećaj ili problem oko kojeg se radi priča. Stvari u toj priči, akteri i strane su izmišljeni. Stvoreni su kako bi se objasnio osjećaj, taj nerješiv problem koji nas toliko muči da to srce podnijeti ne može. Onda pjesma krene i u strofama se to pokušava razjasniti. Jer nešto što je tako nejasno ne može se dokučiti izravno, moramo prenesenim značenjima doći do odgovora. Nekad uspije, nekad ne uspije, ali to su zapetljane i mutne stvari pa treba biti zadovoljan i jednim i drugim ishodom.

Veseli me što će stihovi doživjeti neke nove interpretacije, poručuje Sanin

• Mnogo se mladih poistovjećuje s vašim pjesmama – mislite li da su emocije koje obrađujete univerzalne?

Naravno da jesu. Taj temeljni problem u pjesmi uvijek je univerzalan i muči nas sve. Ne svakoga na isti način, ne svakoga u istom trenutku, ali sreća je sreća i tuga je tuga. Sve će nas pronaći i jedno i drugo.

• Kako balansirate između poezije i glazbene energije?

Balansira se samo, trudim se ne razmišljati o tome. Ja dolazim iz benda za koji živim i kojem sam dao sve. A bend je kombinacija tih stvari i ja to ne mogu razdvojiti. Ništa su ti tekstovi bez glazbe i ništa je ta glazba bez tekstova.

• Kako izgleda vaš kreativni proces kao grupe – tko povuče prvi potez?

Grupu smo osnovali brat i ja 2005. godine. Bili smo osnovna odnosno srednja škola. Ja sam volio pisati tekstove, on je volio skladati glazbu. Taj proces gdje mu ja šaljem tekst, a on ga vraća uglazbljenog traje dandanas i temelj je rada grupe.

Silente su osnovali Sanin i brat Tibor još u srednjoj školi

• Što mislite, bi li vam bilo fora da ste kao srednjoškolci u udžbeniku imali pjesmu nekog poznatog benda?

Bio bih jako sretan da smo na satovima književnosti čitali stihove Azre ili da nam je netko tada povezao te stvari.

• Kad biste mogli birati, koju biste drugu svoju pjesmu stavili u udžbenik i zašto?

„Idi” ili „Sve što treba znat o ženi”. Nisam siguran zašto. Ima nešto vrijedno u njima što često pokušavam ponoviti.

• Što biste voljeli da učenici – dok analiziraju vaše stihove – zapamte o Silenteu?

Da pjesma mora biti i lijepa i tužna i pametna.

Blic-pitanja (brzi odgovori):

• Knjiga ili film koji vas je obilježio?

Knjiga „Derviš i smrt”, film „Spirited Away”.

• Da niste glazbenici – što biste radili?

Ne mogu to zamisliti.

• Što prvo: tekst ili glazba?

Tekst.

• Publika u prvim redovima: energija ili odgovornost?

Energija.

Tomislav Fuzul, Alfin urednik za Hrvatski jezik kaže:

Željeli smo supostaviti tradicionalnu, kanonsku poeziju s nečim što učenicima pripada – suvremenim glasovima iz popularne kulture. Naš je cilj bio osvijestiti činjenicu da smo svi mi, pa tako i učenici, svakodnevno izloženi poeziji, i to u raznim oblicima. Poezija nije rezervirana samo za stranice školskih čitanki – ona živi u grafitima, u stihovima koje čujemo na radiju, u pjesmama koje nas prate tijekom dana.

Ovim pristupom htjeli smo pokazati da i unutar popularne glazbe postoje tekstovi koji zaslužuju pozornost i pomniju analizu – jer nose emociju, poruku i imaju umjetničku vrijednost. Zanimalo nas je što učenike privlači takvim pjesmama, što ih potiče, kako ih motiviraju i kakve misli u njima bude.

Pjesma „Terca na tišinu” dubrovačkog benda Silente nije tek popularna – ona ima umjetničku težinu, i nije slučajno objavljena unutar pjesničke zbirke Sanina Karamehmedovića, autora stihova. Time se dodatno potvrđuje njezin književni potencijal, a uvrštavanje u udžbenik „Tragom teksta” dodaje joj i odgojno-obrazovnu vrijednost.

 „Terca na tišinu” nalazi se u udžbeniku „Tragom teksta” za Hrvatski jezik