Tragajući za zanimljivom aktivnosti kojom bi oplemenila svoj rad i osmislila školski projekt, Jasmina Radović Jakovljević, učiteljica engleskog jezika u OŠ Julija Kempfa iz Požege, naišla je na opis dječje aktivnosti u kojoj su djeca zamišljala kako bi bilo prespavati u školi. Lampica se odmah upalila i toga je trena, kaže učiteljica, znala koliko će se to svidjeti učenicima škole u kojoj radi. Rečeno – učinjeno. Projekt je predložila ravnateljici Korneliji Sabljak, ga je odmah prihvatila, i unatrag osam godina, uključujući i godine pandemije, na prespavancu u školi sudjeluju učenici četvrtih razreda. Želja je djelatnika škole da ni jedan učenik ne napusti njihovu školu a da u njoj barem jednom ne prespava.

– U raznim aktivnostima koje se tu noć održavaju djeca se uistinu zbliže. Bude tu puno smijeha, veselja i uzbuđenja. Razgovaramo o zdravoj prehrani, pravilnoj higijeni, naglasimo važnost spavanja u školskoj dobi. Učenici i godinama nakon prespavanca u školi radosno prepričavaju svoje dogodovštine.

Škola je zaista mjesto gdje je sve moguće.

– ispričala nam je učiteljica Jasmina objašnjavajući kako prespavanac nisu preskočili ni u godinama pandemije jer svaka generacija četvrtaša toliko željno iščekuje taj događaj da mi je bilo žao uskratiti im ga. U razgovoru i dogovoru s epidemiološkom službom i uz pridržavanje tadašnjih epidemioloških mjera uspjeli su i te godine održati prespavanac uz manju prilagodbu aktivnosti. No nisu učenici jedini kojima se ova aktivnost sviđa – idejom i realizacijom oduševljeni su i roditelji učenika, a zamjerke na čistoću i urednost škole nakon prespavanca nemaju ni tete spremačice. 

Zahtjevna organizacija, nemjerljiva sreća

– Iako je organizacijski sve dosta zahtjevno, naše tete spremačice uvijek nas pohvale jer u subotu ujutro sve bude uređeno i spremljeno. Učenici se nakon subotnjeg doručka uključe u zajedničko čišćenje koje, naravno uz glazbu, odlično funkcionira. – ispričala je učiteljica Jasmina koja se raduje jer je njihov prespavanac potaknuo i druge škole u županiji, a i šire, da u svojim školama organiziraju sličnu aktivnost. Ove su godine predstavili svoj projekt u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska”, a za sljedeću godinu najavljuju da će uz uobičajenu Potragu za skrivenim blagom, Escape Kids Lines, karaoke, igru noćnog graničara… organizirati i nešto novo, još neviđeno.

Kako su se na prespavancu proveli ovogodišnji četvrtaši, pitali smo njihovu učiteljicu Sanju Vuković. Ona je bila uzbuđena baš kao i učenici.

Tajanstveno i nestvarno

– Znala sam otprilike što i kako ide, ali dok to ne doživite, ne znate što vas čeka. Što se tiče mene kao učiteljice, a i ostalih kolegica, mogu reći da smo sve oduševljene i da je to jedno lijepo i nezaboravno iskustvo.

Provesti noć u školi pomalo je tajanstveno i nestvarno. Osjećaj da škola pripada samo nama! Druženje s učenicima u različitim aktivnostima produbljuje naše veze. Puno toga doznate o njima. Postajemo bliskiji i otvoreniji jedni prema drugima. Najveći je užitak gledati njihovo uzbuđenje i oduševljenje cijele noći.

Ujutro, kada roditelji dođu po njih, vidite zadovoljstvo, sreću ali i tugu što je sve gotovo. Iskreno, bilo mi je vrlo neudobno spavati na strunjačama i zbog toga sam zadnja zaspala i prva se probudila, ali zbog dječjeg oduševljenja i sreće opet bih sve ponovila. – ispričala nam je učiteljica Sanja Vuković.

Hodogram prespavanca

Oko 19 sati roditelji dovezu djecu u školu. Djeca sa sobom ponesu jastuke, vreće za spavanje, plahte, deke, plišance, slatkiše, pribor za osobnu higijenu i baterije. Kada se svi okupe, zajedno večeraju. Nakon toga slijede razne aktivnosti i igre te proglašenje pobjednika uz dječji šampanjac, a zatim ples i crtići. Jedna od najzanimljivijih igara uvijek je potraga za blagom pri čemu su zadatci skriveni po cijeloj školi. Igru dodatno zanimljivom i uzbudljivom čini to što se odvija uz ugašena svjetla, a učenici smiju upotrebljavati samo baterijske svjetiljke.

Kada se sve igre privedu kraju, na hodnicima škole rašire se strunjače i učenici pripreme ležajeve. Nakon toga slijedi još malo druženja i ležanja u improviziranim krevetima, a za kraj – film. Ovogodišnji četvrtaši gledali su film „Duh u močvari” snimljen prema istoimenom romanu Ante Gardaša, što je ujedno i lektirni naslov u četvrtom razredu. Obično za vrijeme filma neka djeca zaspu. Sljedeći dan počinje buđenjem oko 7.30 sati. Nakon jutarnje higijene slijedi pospremanje kreveta-strunjača, učionica i hodnika te zajednički doručak nakon kojeg djeca odlaze kući.

Poruke roditelja, oduševljenje učenika

A nakon dolaska kući počinju stizati poruke roditelja. Slijede neke od njih:

Borna je pun priče… Oduševljen… Drage učiteljice, hvala što ste im omogućile ovo predivno iskustvo! (Bornina mama)

Hvala učiteljici Jasmini i našoj učiteljici Sanji na svemu. Trebalo je to izdržati. Djeca su oduševljena. (Brunina mama)

Slike govore više od riječi. Veliko Vam hvala! Patrik kaže da bi volio sve ponoviti. (Patrikova mama)

A svoje dojmove poslali su nam i ovogodišnji četvrtaši.

Prije prespavanca sam se osjećao jako uzbuđeno i veselo. Za vrijeme prespavanca bila je predobra atmosfera. Tražili smo blago, gledali „Mr. Beana”, puno pričali, pjevali karaoke, prelazili preko lasera (prepreka), igrali se balonima. Na kraju sam bio tužan jer moram ići kući. Stvarno mi je bilo super. (Emanuel)

Prije prespavanca sam se jako bojao i nisam htio ići. Za vrijeme prespavanca bilo je super. Nakon prespavanca sam plakao i nisam htio ići kući. Jako bih htio da se to ponovi. (Bruno)

Prije prespavanca bio sam jako uzbuđen. Nisam mogao dočekati. Kada sam došao, bilo je jako zabavno. Baš sam se zabavljao s prijateljima. Ujutro smo nažalost morali ići kući. Volio bih da barem još jednom bude prespavanac. (Patrik)

Prije prespavanca u školi osjećala sam se uzbuđeno. Kada je to sve počelo, bila sam jako sretna. Ne mogu iskazati svoju sreću i veselje. Igrali smo razne igre. Roditelji su ujutro došli po nas i sva zabava je završila. (Marija)

Prespavanac je bio više od očekivanog. Prije prespavanca bila sam jako uzbuđena. Nisam ga mogla dočekati. Na prespavancu je bilo ludilo. Svi smo se zabavili. Nikome nije bilo dosadno. Kad je došao kraj, nismo htjeli kući. Voljela bih da se ovo ponovi. (Mia)

Primjer ove škole pokazuje da je u školi zaista sve moguće, pa i da djeca u njoj prespavaju te plaču jer ne žele kući. I zbog svega toga ravnateljica i djelatnici OŠ Julija Kempfa jednoglasno zaključuju da s prespavancem idu dalje jer im reakcije učenika, zbog kojih sve to i rade, daju vjetar u leđa i snagu za rad!