U Gradskoj knjižnici Našice u srijedu 8. svibnja 2024. predstavljena je slikovnica „Čudesan keks” koju je napisao književnik Božidar Prosenjak, Alfin urednik Biblioteke za mladež, i nadareni dječak Jakov Knežević, učenik četvrtog razreda OŠ Vladimira Nazora iz Virovitice. U prekrasan ambijent novouređenog prostora Gradske knjižnice Našice savršeno se uklopila „čudesna slikovnica čudesnog dječaka”. 

Misija, a ne projekt

Predstavljanje slikovnice otvorila je ravnateljica knjižnice Silvija Šokić, a posjetitelji su dobili priliku čuti kako je prošlo od ideje do realizacije. Prema riječima Daniele Novoselić, Alfine direktorice nakladništva, po primitku e-poruke Jakovljeve mame Vedrane Knežević bilo je jasno da je riječ o misiji, a ne projektu. Alfa, kao izdavačka kuća, odlučila je na raspolaganje dati svoje snage i resurse. Na okupljene posjetitelje snažan su dojam ostavile riječi roditelja Vedrane i Josipa Kneževića koji su istaknuli koliko je važna vjera u dijete, a ne u dijagnoze.

– Ništa nije došlo preko noći, Jakovljevo crtanje rezultat je vjerovanja intuiciji, silnog truda i dugog putovanja na kojem su se počeli javljati znakovi napretka i talenta. Ljudi na njegovu putu, odgojiteljica, učiteljica, pomoćnica u nastavi odigrali su veliku ulogu. – rekli su roditelji Vedrana i Josip te naglasili da ovu slikovnicu shvaćaju kao misiju i mogućnost da se pomoću nje pokaže i osvijesti koje sve mogućnosti imaju djeca iz spektra autizma. 

Prepoznati izvanredno u sebi

– Nužno je prepoznati ono izvanredno u sebi, nemoguće je ponekad moguće. Tada uistinu postaje moguće doći do visina kojima se nismo nadali.

– kaže mama Vedrana i dodaje kako je Jakov osim vještine crtanja svladao čitanje, matematiku, a osobito je empatičan dječak, što je potvrdila i njegova učiteljica Adriana Piljek, posebno emotivna u razgovoru o Jakovu.

Ona kao njegova učiteljica, osim svega što je postigla s njim iako je izgledalo nemoguće, šalje njegove likovne radove na različite natječaje, a nagrade samo pristižu. Tako je Jakovljev rad ušao u najuži izbor na likovnom natječaju „Ja superjunak!” u organizaciji Parka znanosti, pohvaljen je na natječaju BuLiK-a – budrovačke likovne kolonije, dok ovih dana Jakov ide po nagradu za likovni rad za koji je dobio posebno priznanje, a riječ je o natječaju SFERICE.

"Ja superjunak" - Jakov Knežević 

Natječaj SFERICE - Jakov Knežević

Natječaj BuLik - Jakov Knežević

Natječaj BuLik - Pohvalnica za Jakova Kneževića 

SFERICE su SFerin natječaj za književno i likovno stvaralaštvo učenika osnovnih i srednjih škola na zadanu temu koji traje već više od trideset godina. Pristigle radove ocjenjuje poseban SFerin stručni žiri, a pobjednicima se nagrade uručuju na svečanoj skupštini koja je središnji događaj SF konvencije SFeraKon. Na SFeraKonu se također izlažu nagrađeni likovni radovi, dok se pobjednički književni radovi objavljuju u posebnom, SFERICAMA posvećenom izdanju SFerina glasila „Parsek”. Jakov je izlagao i na izložbi AUTsajder u organizaciji SOIH-a – krovne udruge osoba s invaliditetom Hrvatske. U jeku euforije oko hrvatskog predstavnika na Eurosongu Jakov je svojim jedinstvenim likovnim potpisom ovjekovječio i Baby Lasagnu, a on mu je uzvratio poslavši mu dva srca. 

Jakovljeva podrška hrvatskom predstavniku na Eurosongu

– Ne mogu vam opisati taj osjećaj koji mi kao roditelji imamo. Vrijedio je svake sekunde naše borbe. Nedavno nas je netko pitao jesmo li svjesni da Jakov može nacrtati sve što poželi, da je on umjetnik i da ga čeka sjajna budućnost.

Eto, koliko smo daleko stigli, od odbijanja upisa u redovitu školu, prognoza stručnjaka koji su mislili da Jakov nikada neće naučiti čitati i pisati, do danas kad se o njemu govori s toliko poštovanja dok on između čitanja lektire i matematičkih zadataka odrađuje ilustratorske zadatke i stvara crteže za svoju sljedeću izložbu i slikovnicu. A kad sve to obavi, nađe si sam neku zanimaciju, kao što si je ovih dana dao zadatak izraditi svoj kalendar koji već tri dana izrađuje prije odlaska u školu i kad stigne kući. – ispričala je mama Vedrana. 

Slikovnica promijenila život

– Slikovnica „Čudesan keks” koju danas predstavljamo našem je djetetu promijenila život.

Iako je njegova darovitost jedinstvena, priča o Jakovu ističe kako svi mi možemo prepoznati u sebi što je izvanredno i kako ne postoji nemoguće.

Ne želim reći da je svako autistično dijete budući genijalac, ali ako dijete koje navodno nikada nije trebalo progovoriti ni čitati može dosegnuti već u ovoj dobi tolike visine, zamislite što mogu postići djeca koja nemaju takve prepreke. Ako pronađemo onu unutarnju djetetovu iskru, moguće je doći do visina kojima se nismo ni u snovima nadali. Mi smo sretni jer smo pronašli Jakovljevu iskru, a to je crtanje. Teško je očekivati od djeteta da samo pronađe svoj put, osobito kad svaki stručnjak daje različita mišljenja, a podjednako su složni u stavljanju djeteta u strogo predodređene kalupe.

Pratili smo ga i poštivali

– Mi smo odabrali pružiti djetetu podršku i vjerovali smo u njega i njegove potencijale. Crtanje je uvijek bilo prisutno u njegovu životu, ali priprema za školu, čitanje i pisanje, kako bi njemu bilo lakše, nama je bilo na visokom prvom mjestu. Jakov je svojim odrastanjem strpljivo ispunjavao naše zahtjeve od terapije od terapije, a mi smo ispunjavali njegove želje, koliko su god nekad nama besmislene bile, znali smo da njemu sve ima smisla te smo ga pratili i poštivali. Čvrsti smo u odluci da mu priuštimo djetinjstvo i život najbolje što možemo. – završila je Jakovljeva mama Vedrana Knežević.

Posebno emotivno okupljenima se u Našicama, rodnom gradu Jakovljevih roditelja, obratio i tata Josip Knežević.

– Jakovljeva dijagnoza vratila je nas kao roditelje na početak. Natjerala nas je da se opet mijenjamo. Bio je to početak procesa koji traje i nikada neće prestati. Svi od prvog dana rastemo s dijagnozom. Ne samo Jakov. Ali nabolje. Zajedničkim snagama, a ponajviše njegovom upornosti i voljom, ušli smo u taj svijet, a time se odricali svega što je do tada bilo vezano uz nas i naše slobodno vrijeme. Jer jedno je bez drugoga bilo nemoguće. Obitelj je na prvom mjestu.

Iako sam kineziolog i srce mi je vezano uz sport, bez imalo razmišljanja, u trenutku kad je to bilo potrebno, zahvalio sam se i pozdravio, odrekao svih sportskih i trenerskih angažmana. Vedrana je danima i noćima čitala, proučavala i tražila kako doći do djeteta i kako ga izvući iz tog mraka u kojem je bio. A znali smo da moramo. Nismo znali hoćemo li uspjeti, ali nismo ni razmišljali u tom smjeru. Znali smo jedino da do škole moramo dati i zadnji atom snage kako bismo tada mogli mirno spavati i reći „dali smo sve od sebe”. 

Mi smo bili Jakovljev glas

Kako bismo mogli pogledati djetetu, čiji smo glas bili mi, u oči? Mi drukčije ne bismo mogli. I to je bio jedini razlog zašto smo uspjeli i zašto smo danas s vama. Jer smo vjerovali da Jakov može. Jer smo vjerovali u dijete, a ne u dijagnozu. Vjerovali smo da uz odricanje, red i rad mora biti rezultata, a tada će njemu život biti lakši. – rekao je Jakovljev tata Josip Knežević.

U sklopu promocije održana je i izložba Jakovljevih crteža. Svim okupljenim posjetiteljima postalo je jasno da je sve što je do sada postigao Jakov zaslužio svojim marljivim i predanim radom. Nema sumnje da je još mnogo toga ispred njega.

Slikovnicu „Čudesan keks” možete naručiti ovdje.