Svladavanje velikog korpusa znanja ili skupa vještina golem je izazov s obzirom na ograničenja naših kognitivnih resursa. Još od osnutka eksperimentalne psihologije istraživači su utvrdili brojne učinkovite tehnike optimiziranja učenja i pamćenja, kao što je razmaknuto strukturiranje materijala, provođenje kvizova ili testova o naučenim informacijama, stvaranje konceptualnih mapa, vođenje bilješki tijekom učenja itd. U ovom članku fokusiramo se na novu, nedavno razvijenu tehniku za poboljšanje učenja i dohvaćanja novih informacija – provođenje međutestova tijekom učenja koje izaziva koristan učinak testiranja unaprijed.

Prije nego što iznesemo detalje o učinku testiranja unaprijed, ukratko ćemo opisati učinak klasičnog testiranja – učinak testiranja unatrag – kako bismo razlikovali ta dva olakšavajuća učinka testiranja. Učinak testiranja unatrag, koji se u stotinama studija istraživao i istražuje dulje od stoljeća, odnosi se na otkriće da testiranje proučavanih materijala poboljšava pamćenje tih materijala u odnosu na ponovno proučavanje ili nepoduzimanje ničega. Na primjer, Roediger i Karpicke (2006) tražili su od sudionika istraživanja da prouče dva odlomka teksta, pri čemu je jedan odlomak proučen dva puta, a drugi je proučen jednom i zatim jednom testiran. U testu tjedan dana kasnije sudionici su se bolje prisjetili testiranog odlomka koji je dvaput proučavan. Učinak testiranja unatrag opetovano je dokazan u brojnim studijama u kojima su se koristili različiti obrazovni materijali, i u laboratorijima i u stvarnim razredima.

Osim toga mnoge su studije pokazale da učenje i testiranje nekih informacija može povećati stopu stjecanja novih informacija.

Na primjer, Thune (1950) je od sudionika svoje studije tražio da tijekom dva dana prouče dva popisa povezanih parova. Prvog eksperimentalnog dana sudionici su proučavali popis povezanih parova, a zatim su bili podvrgnuti testu o tim parovima. Nakon toga ponovno su proučavali parove i opet su bili podvrgnuti testu o njima. Ciklus proučavanja i testiranja ponavljao se sve dok rezultati prisjećanja nisu bili savršeni. Drugoga su dana sudionici ponovno izvodili isti zadatak, ali s novim popisom. Thune je uočio da je sudionicima bilo potrebno manje ciklusa proučavanja i testiranja za dosezanje kriterija savršenih rezultata prisjećanja drugog eksperimentalnog dana nego prvog. Taj učinak olakšavanja pripisuje se dvama psihološkim čimbenicima: „učenju kako učiti” (tj. prethodna iskustva učenja i testiranja uče ljude kako naučiti nove informacije) i „zagrijavanju” (tj. prethodna iskustva učenja i testiranja zagrijavaju i pripremaju ljude za svladavanje novih informacija). Prethodne studije o učenju kako učiti i zagrijavanju uglavnom su bile usredotočene na to kako prethodna iskustva učenja i testiranja oblikuju kasnije učenje novih informacija, a te studije nisu uključivale kontrolne uvjete u kojima se učenje odvijalo bez testiranja. Nadalje, nedavna su istraživanja utvrdila da testiranje proučavanih informacija, u usporedbi s ponovnim učenjem ili nepoduzimanjem ničega, može poboljšati učenje i dohvaćanje novih informacija – što se naziva učinak testiranja unaprijed (Pastotter i Bauml 2014, Yang i sur. 2017). 

Trenutna istraživanja pokazuju da obrazovni djelatnici mogu djelotvorno provoditi formativne testove ili kvizove kako bi poboljšali učenje i pamćenje novih pojedinačnih stavki te kako bi smanjili porast proaktivne interferencije kod učenika. Na primjer, studenti medicine moraju naučiti nazive svih kostiju u ljudskom kosturu. Pritom imaju redom predavanja o kostima kralježnice, prsnog koša, lubanje, ruku i nogu. Profesori medicine mogu provoditi međutestove nakon predavanja o kostima svakog spomenutog dijela tijela kako bi kod studenata poboljšali učenje i dohvaćanje novonaučenih naziva kostiju. Osim toga međutestovi o proučavanim nazivima kostiju također će spriječiti studente da se pogrešno prisjete drugih proučavanih naziva (npr. kostiju ruku) kada se od njih traži da se prisjete novih naziva (npr. kostiju nogu).

Unatoč tomu vrijedi upozoriti obrazovne djelatnike da budu oprezni u vezi s tvrdnjom da međutestiranje smanjuje porast proaktivne interferencije s obzirom na to da je još uvijek nejasno hoće li učinak međutestiranja na oslobađanje od proaktivne interferencije biti dugoročan. Koliko znamo, u svim prethodnim studijama učinak međutestiranja na oslobađanje od proaktivne interferencije istražen je s kratkim intervalom zadržavanja (tj. interval između proučavanja posljednjeg popisa i polaganja međutesta bio je u rasponu od 0 do 5 minuta). Nijedna studija još nije istražila je li oslobađanje od proaktivne interferencije izazvano međutestiranjem dugotrajno. To pitanje čeka odgovore u budućim istraživanjima.

Provođenje međutestova ne samo da poboljšava pamćenje određenog sadržaja već potiče integraciju informacija i razumijevanje složenih materijala.

Na primjer, Jing i suradnici (2016) otkrili su da međutestiranje olakšava integraciju povezanih informacija unutar svakog segmenta i kroz različite segmente videosnimke predavanja. Zhou i suradnici (2015) istraživali su učinak testiranja unaprijed u razumijevanju teksta. U testu razumijevanja teksta sudionici su morali kombinirati nekoliko informacija kako bi odgovorili na zadano pitanje. Zhou i sur. primijetili su da je skupina u stanci podvrgnuta testovima značajno nadmašila skupinu u stanci podvrgnutu ponovnom proučavanju, što upućuje na to da međutestiranje poboljšava razumijevanje teksta.

Učenje na daljinu i online učenje postaju sve popularniji oblici učenja (Simpson 2013), a kako ih učiniti maksimalno učinkovitima ključna je briga za obrazovne djelatnike. Kao što je pokazano, provođenje međutestova učinkovit je način za poboljšanje učenja i dohvaćanja novih informacija te smanjenje lutanja misli nepovezanih sa zadatkom. Stoga se obrazovne djelatnike potiče na provođenje međutestova u online predavanjima. Međutestiranje također koristi učenju (i pamćenju i razumijevanju određenog sadržaja) tekstualnih materijala.

Induktivno učenje ključni je aspekt načina na koji ljudi uče i razumiju svijet te vrlo važna sastavnica

 formalnog obrazovanja. Primjerice, studenti likovne umjetnosti odnosno povijesti umjetnosti moraju naučiti slikarske stilove različitih umjetnika; studenti medicine moraju naučiti dijagnosticirati različite bolesti; studenti lingvistike moraju naučiti pravila jezika; kontrolori prtljage u zračnim lukama moraju naučiti kako otkriti opasne predmete pregledom rendgenskih snimaka. Kao što su pokazali Yang i Shanks (2018) te Lee i Ahn (2018), međutestiranje tijekom učenja učinkovita je strategija za poboljšanje induktivnog učenja.

S razvojem online predavanja i pomagala za učenje, samoregulirano učenje postaje sve češće izvan formalne učionice. Ipak, daleko smo od toga da budemo sofisticirani učenici (Bjork i sur. 2008) i naše je samoregulirano učenje često nedostatno za potpuno svladavanje materijala koji proučavamo (Kornell i Bjork 2008). Provođenje međutestova tijekom učenja moćna je strategija za promicanje i održavanje učinkovitosti samoreguliranog učenja u fazi učenja. Stoga obrazovni djelatnici mogu poticati učenike da se sami redovito testiraju dok uče, a učenike se potiče na provođenje međutestova tijekom vlastitog učenja.

Učinak testiranja unaprijed prenosi se između različitih domena učenja, čak i kada se formati testa mijenjaju u fazi učenja. Obrazovni djelatnici mogu sigurno provoditi međutestove tijekom predavanja kako bi poboljšali učenje novih informacija, čak i kada se obrađuju različite teme i provode različite vrste testova tijekom predavanja. Na primjer, studenti medicine na jednom kolegiju mogu proučavati znanstvene definicije, a zatim prijeći na učenje dijagnostičkih tehnika, ili studenti statistike mogu proučavati svojstva distribucija, a zatim učiti korake uključene u provođenje testa u softverskom paketu. Očekuje se da će testovi provedeni nakon prve od tih epizoda učenja poboljšati učenje i dohvaćanje sljedećih informacija.

Jasno je da će u razredu biti mnogo prilika u kojima će nastavnik tražiti od učenika da se prisjete dijela proučenih informacija (npr. parova A-B) kao uvod u predstavljanje novih, komplementarnih informacija (npr. parova A-C). Studije Finna i suradnika (2013, 2017) upućuju na to da istodobna prezentacija testiranih i novih informacija (npr. asocijacija A-B-C) nakon dosjećanja proučavanih informacija (npr. parova A-B) može ugroziti učenje novih informacija (npr. parova A-C), ali temeljni mehanizmi tog učinka još nisu jasno razgraničeni. Otkriće da je slabljenje novog učenja najveće u situacijama koje obilježava česta izmjena zadataka upućuje na to da spomenuta pojava možda ne predstavlja ozbiljan problem u situacijama u razredu, gdje su takve česte izmjene malo vjerojatne, ali se još uvijek ne zna dovoljno o graničnim uvjetima učinka da bi se dale čvrste preporuke u vezi nastave u razredu.

Učenici i obrazovni djelatnici ponekad jednostavno gledaju na polaganje testova kao na alat za procjenu nečijeg stanja učenja. Pojedini obrazovni djelatnici čak predlažu minimiziranje provođenja testiranja u učionici jer smatraju da ono oduzima previše vremena i da je ocjenjivanje testova prezahtjevno. Međutim, brojne su prethodne studije potvrdile pouzdanost učinka testiranja unatrag, i u laboratorijima i u stvarnim razredima, čak i u slučaju formativnih kvizova. Nadalje, pregledane studije dokazale su pouzdanost učinka testiranja unaprijed u slučaju korištenja raznih obrazovnih materijala. Stoga učinci testiranja unaprijed i unatrag zajedno daju jaku argumentaciju učenicima i obrazovnim djelatnicima za provođenje međutestova ili kvizova tijekom učenja.

Međutestiranje ne samo da može poboljšati učenje i dohvaćanje novih informacija već može spriječiti porast proaktivne interferencije (Yang i sur. 2017, Sapunar i sur. 2008).

U uvjetima učenja u stvarnom svijetu učenici često pate od proaktivne interferencije. Na primjer, na satu Geografije učenici će možda trebati svladati osnovne informacije (npr. zemljopisni položaj, kulturu, gospodarstvo, demografiju) o nekoliko europskih zemalja (npr. o Norveškoj, Danskoj i Španjolskoj). Učenici mogu pobrkati informacije koje se odnose na različite zemlje, stoga je razumijevanje načina na koji se može spriječiti porast proaktivne interferencije ključno za obrazovne djelatnike i učenike u takvim situacijama. Kao što su pokazali Yang i sur., međutestiranje značajno smanjuje porast proaktivne interferencije bez obzira na to je li učenje određeno samostalnim tempom ili tempom nastavnika. Upravo se zato obrazovne djelatnike i učenike potiče na provođenje međutestova kako bi spriječili porast interferencije. Međutim, upozoravamo obrazovne djelatnike da budu oprezni s tim prijedlogom jer još nije poznato je li oslobađanje od PI-ja, uzrokovano međutestiranjem, dugotrajno.

Ukratko, međutestiranje je moćna tehnika u optimizaciji učenja novih informacija. Studije koje su koristile različite obrazovne materijale pokazale su da je učinak testiranja unaprijed snažan fenomen. Međutestiranje se može koristiti za poboljšanje učenja novih pojedinačnih stavki, povezanih parova, složenih materijala i koncepata (kategorija).

Ne samo da pogoduje pamćenju određenog sadržaja, već potiče integraciju informacija proizvodeći vrhunsku organizaciju znanja.

Učinak testiranja unaprijed nije ograničen na situacije u kojima tempo učenja određuje nastavnik, već se generalizira i na situacije u kojima tempo učenja određuje sam učenik; nije ograničen samo na zdrave pojedince, već se generalizira i na pojedince s ozljedom mozga; nije ograničen na istu vrstu materijala, već je također prenosiv na različite vrste materijala (i različite formate testa); ne samo da poboljšava učenje i dohvaćanje novih informacija nego sprječava porast PI-ja.

Obje varijacije, u fazama kodiranja i dosjećanja, mogu pridonijeti učinku testiranja unaprijed. Iako međutestiranje može oslabiti učenje novih informacija kada su testirani i novi materijali predstavljeni zajedno, ovaj se negativni učinak može otkloniti i poništiti odvojenim predstavljanjem testiranih i novih informacija. Potrebna su daljnja istraživanja o aspektima ovoga važnog učinka, a koji su trenutno slabo poznati.

Naslov izvornika: Enhancing learning and retrieval of new information: a review of the forward testing effect.

Autori izvornika: Chunliang Yang, Rosalind Potts i David R. Shanks, Odsjek za psihologiju i jezične znanosti, University College London, London WC1H 6BT, Ujedinjeno Kraljevstvo.

Priredio: Ivan Alagić, dipl. psiholog.