Obogaćivanje možemo opisati kao obrazovnu intervenciju u kojoj se unutar predmeta, odnosno predmetnog kurikula modificiraju pojedine teme te se uvode dodatni sadržaji produbljivanjem ili proširivanjem tema. U odnosu na akceleraciju obogaćivanje kao pristup učenicima omogućava duboko istraživanje i učenje o temi, području ili predmetu. U akceleraciji učenik svladava kurikulne teme standardizirane i namijenjene učenicima starijeg uzrasta. One su uokvirene planom i programom te obično ne ulaze u dubinu.

Premda postoje određena oprečna stajališta o primjerenosti akceleracije za socijalni i emocionalni razvoj, obogaćivanje prednjači kada je riječ o ovom aspektu odgoja i obrazovanja. Kada govorimo o učenju i razvoju talenata, obogaćivanje je usmjereno na razvoj viših kognitivnih funkcija kao što su kreativnost, kritičko mišljenje i rješavanje problema. Iako postoji mnogo načina i tehnika obogaćivanja, u praksi najčešće govorimo o različitim oblicima diferencijacije i individualizacije putem već spomenutog produbljivanja (unaprjeđivanje obrazovnih ishoda) i proširivanja (uvođenje dodatnih sadržaja).

Obogaćivanje ima prednost u ovom segmentu odgoja i obrazovanja

Vjerojatno je najutjecajniji pristup obogaćivanja Školski model obogaćivanja (Schoolwide Enrichment Model ili SEM) Josepha Renzullija i suradnika (Renzulli i Reis 1985, Milan i sur. 2024). SEM čine tri vrste ili tri razine učenja, od jednostavnije prema složenijima. Okosnica ovog pristupa jest autonomija učenika odnosno ideja da će učenici samostalno istraživati fenomene koji su im zanimljivi i stvarati vlastito znanje, uvide i predodžbe o svijetu. Da bi se to postiglo, učenik bi trebao pokušati pronaći rješenje za neki stvarni i konkretni problem koji prepoznaje u svom okruženju, domu, školi, naselju i sl.

Kako bi mogao osmisliti i izraditi rješenje, učenik se mora upustiti u proces učenja i istraživanja domena u kojima se određeni problem nalazi.

Primjerice, ako želimo izraditi pojilicu za ptice u školskom dvorištu, najmanje što bismo trebali saznati vjerojatno su informacije o klimi tijekom godine, vrstama i okvirnom broju ptica koje obitavaju u okolici škole, tipovima pojilica i vrstama materijala potrebnih za njihovu izradu. Dodajmo i učenje o tome kako konstruirati pojilicu: od skica i nacrta do nabavke materijala i alata do rezuckanja, bušenja, lijepljenja, postavljanja, testiranja i prilagođavanja... A nismo ni spomenuli pogreške, krive procjene i vraćanje korak unatrag. Zvuči li sve to kao prevelik zalogaj za samostalan rad jednog djeteta?

Učenik rješenje stvara kroz učenje i istraživanje problema

Učenik će bilo kojem projektu pristupiti sukladno svojim aktualnim sposobnostima i uzrastu pa ostvarenja takvih projekata trebamo promatrati kao rezultate učenja. Djeca nisu profesionalci i sasvim sigurno bit će potrebno još mnogo pokušaja kako bi se konstruirala besprijekorna pojilica za ptice. No zasigurno će svaka poslužiti svrsi na neko vrijeme. U okolnostima učenja naglasak je na procesu, a ne na ostvarenjima. Ali svaki taj proces treba započeti nečim zanimljivim. Kao što smo spomenuli, SEM razlikuje tri razine obogaćivanja.

Prva razina obogaćivanja (Tip 1) odnosi se na opća istraživačka iskustva i cilj je ovog pristupa izložiti učenike mnogim različitim situacijama i iskustvima kako bi se potaknula njihova radoznalost i kako bi pronašli nešto što im je zanimljivo ili ih fascinira. 

Druga razina obogaćivanja (Tip 2) podrazumijeva poučavanje, obično u malim skupinama, gdje je cilj razvoj tehnika, vještina i stavova potrebnih za samostalan istraživački ili stvaralački rad. Određenu temu, koju smatraju zanimljivom, učenici istražuju temeljitije i dublje putem aktivnosti koje uključuju kreativno rješavanje konkretnih problema, zatim ovladavanjem istraživačkom ili stvaralačkom metodologijom, komunikacijom, planiranjem i samoregulacijom.

Treća razina obogaćivanja (Tip 3) podrazumijeva samostalno istraživanje konkretnih i specifičnih problema koje učenici prepoznaju u svojoj okolini, domu, školi ili lokalnoj zajednici. Za istraživanje i stvaranje rješenja očekuje se korištenje vještina i znanja stečenih na prethodnoj razini i otkrivenih „u hodu” na aktualnoj razini.

Učenici traže rješenja na temelju ranije stečenih vještina i znanja

U nastavku ćemo pobliže proučiti obogaćivanje Tipa 1. Kao što je već spomenuto, svaki proces učenja u kontekstu obogaćivanja trebao bi započeti temom ili fenomenom koji učenik smatra zanimljivim ili intrigantnim. U školskom okruženju većina aktivnosti i zadataka koje postavljamo pred učenike vezana je uz standardni kurikul, plan i program ili udžbenik. Nerijetko su teme predviđene standardnim kurikulima darovitim učenicima već poznate, suhoparne ili nedovoljno izazovne. Prirodna radoznalost na neki se način uspava. U takvim situacijama korisno je potaknuti učenike na istraživanje i bavljenje temama koje se neće pronaći u udžbenicima. Početak takvog, dodatnog (obogaćenog) rada trebao bi započeti izlaganjem učenika što raznolikijim pojavama, područjima znanja, aktivnostima, disciplinama i poslovima.

Jednom riječju cilj obogaćivanja Tipa 1 jest omogućiti prilike za stjecanje iskustava.

Mnoge od aktivnosti koje ova razina obogaćivanja predlaže tradicionalno se u našim školama često primjenjuju i organiziraju. Važno je naglasiti da se u ovom koraku učitelji i nastavnici ne bave proučavanjem i prijenosom znanja. Svrha je osmisliti raznolike aktivnosti koje će učenicima otvoriti vidike i približiti teme s „ruba” predmetnog kurikula koje bi trebale biti intrigantne, ali i realistične. Učenici bi u njima trebali prepoznati stvarne mogućnosti bavljenja nečim što ih fascinira.

Cilj je proširiti vidike i otvoriti „rubne” teme kurikula

Najčešće aktivnosti u okviru prve razine obogaćivanja odnose se na stvaranje prvog kontakta učenika s novim domenama i područjima učenja ili rada. Obično govorimo o radionicama koje povezuju kurikulne teme s bliskim ili udaljenim područjima znanosti, umjetnosti i tehnologije, demonstracijama određenih zanimljivosti, vještina ili „tajni zanata” specifičnih profesija, gostovanjima stručnjaka i uglednih osoba iz pojedinih profesija, posjetima značajnim institucijama, organizacijama i tvrtkama gdje učenici mogu iz prve ruke doživjeti što znači baviti se nekim područjem rada. U nastavku slijede primjeri prvog koraka obogaćivanja u različitim predmetnim područjima.

Primjeri obogaćivanje Tipa 1 u nastavi Matematike:

- gostovanje stručnjaka iz različitih profesija koji se u svojim poslovima služe matematikom: inženjeri, arhitekti, financijski analitičari, slastičari, prometni stručnjaci i dr. koji učenicima mogu pokazati kako primjenjuju računanje u svom poslu (npr. projektiranje mostova, analiza sportskih podataka i sl.)

- gostovanje uglednih matematičara- proučavanje životopisa poznatih matematičara tijekom povijesti

- dokumentarni filmovi i drugi materijali o matematičkim idejama i matematičkim konceptima u svakodnevnom životu (npr. film o Fibonaccijevu nizu ili kriptografiji i sigurnosti podataka na internetu)

- posjeti muzejima posvećenim znanosti ili tehničkim muzejima s fokusom na teme o geometriji, arhitekturi, kodiranju ili logici

- organiziranje radionica, izložbi ili smotri posvećenih matematici na razini škole

- teme „s ruba kurikula” koje povezuju matematiku s drugim područjima znanosti, umjetnosti, tehnologije i svakodnevice koje se mogu obrađivati u sklopu nastave ili izvannastavnih aktivnosti: promatranje simetrije, uzoraka i proporcija u prirodi (npr. listovi, školjke, snježne pahulje, uzorci na krilima leptira, simetrija ljudskog lica i tijela i dr.), istraživanje matematike u umjetnostima (stvaranje fraktalnih slika, mandala ili istraživanje zlatnog reza u dizajnu i arhitekturi), matematika i glazba (npr. istraživanje ritma, omjera i frekvencija), matematika i sport (mjerenja u sportu, analiza sportskih statistika i strategija), matematika i ekonomija (razumijevanje kamata, inflacije i tečajeva valuta), kako broj π (pi) „živi” u stvarnom svijetu, kako se vjerojatnost koristi u igrama na sreću, matematičke iluzije i paradoksi (npr. Zenonovi paradoksi), umjetna inteligencija i algoritmi, statistika u medicini i pandemijama, matematički modeli u klimatologiji, povijest brojeva, matematika u kuhinji i sl.

U nastavi matematike postoji bogatstvo primjera obogaćivanja

Primjeri obogaćivanje Tipa 1 u nastavi Hrvatskog jezika i književnosti:

- gostovanje autora i profesionalaca u čijim zanimanjima jezik i komunikacija igraju važnu ulogu, primjerice sportski novinari, putopisci, prevoditelji knjiga i filmova, glumci koji posuđuju glas u animiranim filmovima, logopedi, autori udžbenika, jezikoslovci i dr.

- gostovanje uglednih osoba iz područja jezika i književnog stvaralaštva: književnici, pjesnici, novinari

- proučavanje životopisa značajnih književnika i jezikoslovaca tijekom povijesti

- proučavanje i uspoređivanje filmova s literarnim predlošcima na temelju kojih su nastali, dokumentarni filmovi o nastanku i povijesti jezika i književnosti

- posjeti književnim večerima i večerima poezije, posjeti znanstvenim i visokoškolskim ustanovama iz područja jezika i književnosti, arhivima, memorijalnim kućama, knjižnicama i smotrama

- teme „s ruba kurikula” koje povezuju područja jezika i književnosti, kao i druga područja znanosti i umjetnosti: potraga za riječima (tražimo riječ s najviše značenja, ili „najljepšu” riječ hrvatskog jezika i sl.), dijalektologija (slušanje snimki različitih hrvatskih govora, prevođenje pjesama ili drugih tekstova iz jednog dijalekta na drugi), stvaranje rječnika (rječnik baka i djedova, rječnik generacije alfa i sl.), analiza jezika na društvenim mrežama, kako su nastale popularne pjesme u glazbi, kako nastaju ilustracije u književnim djelima, uređivanje školskog časopisa ili mrežne stranice, snimanje „podcasta” o određenoj knjizi, književnost i geografija (izrađivanje karte mjesta gdje je živio autor djela naspram lokaliteta gdje se odvija radnja knjige), raznoliki načini kreativnog literarnog stvaralaštva (stvaranje vlastitih uradaka, modifikacija postojećih djela, pisanje uradaka korištenjem specifičnih riječi ili bez korištenja specifičnih riječi i sl.), kako nastaju govori vladara, političara i značajnih osoba, kako glumci glume, jezik i manipulacija (kritičko mišljenje na internetu), kako psiholozi koriste jezik, dječje pjesmice iz drugih kultura, igre i igrolike aktivnosti koje se temelje na jeziku i sl.

Proučavanje životopisa značajnih književnika i jezikoslovaca kroz povijest

Primjeri obogaćivanje Tipa 1 u znanostima (biologija, kemija, fizika, geografija, povijest računalstvo):

- gostovanje stručnjaka čije se profesije temelje na primijenjenoj znanosti: veterinari, agronomi, ornitolozi, farmaceuti, liječnici, IT stručnjaci, arhitekti, prometni stručnjaci, povjesničari, stručnjaci za vojnu tehnologiju, poljoprivrednici, fizioterapeuti, astronomi, kuhari, prehrambeni tehnolozi i dr.

- gostovanje uglednih znanstvenika i istraživača, uglednih poduzetnika iz područja primijenjenih znanosti

- proučavanje životopisa značajnih osoba u povijesti znanosti

- posjeti znanstveno-istraživačkim centrima i institucijama, muzejima posvećenim znanosti i tehnologiji, zvjezdarnicama, meteorološkim postajama, laboratorijima, tvornicama i tvrtkama, posjeti nacionalnim parkovima i parkovima prirode, botaničkim i zoološkim vrtovima i dr.

- demonstracije laboratorijskih eksperimenata, radionice znanstveno-istraživačke metodologije, provedba jednostavnih istraživanja

- teme „s ruba kurikula”: mikroskopsko proučavanje sastava vode iz različitih izvora, zoološki dnevnik (promatranje ponašanja npr. ptica u školskom dvorištu ili parku), meteorološki dnevnik (praćenje vremenskih prilika u određenom razdoblju i izračunavanje prosječnih temperatura, padalina i sl.), kemija u kuhinji (istraživanje kemijskog sastava namirnica i promjene svojstava namirnica prilikom pripreme jela), forenzika (otkrivanje tajnog sastojka uz pomoć jednostavnih testova), znanost o parfemima (kako nastaju parfemi i arome), znanost o osjetilima (kako nastaju osnovni ljudski osjeti, npr. okus), izrada složenog modela ljudskog oka ili uha, konstrukcija jednostavnih električnih uređaja, magnetni labirint, istraživanje povijesti lokalne zajednice, jedan dan u životu osobe iz nekog povijesnog razdoblja (Rimljanina, Slavena, Ilira, Kelta i sl.), što bi „guglali” Egipćani da su imali internet, kako funkcionira lokacija na pametnom telefonu, zna li itko što je zapravo „bluetooth”, konstrukcija razrednog (ili školskog) terarija, konstrukcija male školske meteorološke postaje, izrada sunčanog sata, mala školska vjetroelektrana, analiza školskog otpada, robotika i razvrstavanje otpada, korištenje drona za promatranje pojava u prirodi itd.

Mikroskopsko proučavanje sastava vode iz različitih izvora

Primjeri obogaćivanje Tipa 1 u umjetnostima (likovna, glazbena i dramska umjetnost):

- gostovanje profesionalnih umjetnika ili osoba čiji se posao temelji na primijenjenoj umjetnosti, npr. slikari, kipari, dizajneri odjeće, industrijski dizajneri, web-dizajneri, dizajneri interijera, ilustratori, glazbenici, glazbeni producenti, skladatelji, dirigenti, pjevači, muzikolozi, glumci, scenaristi, redatelji, lutkari, kostimografi, scenografi i dr.

- gostovanje uglednih umjetnika iz pojedinih područja

- proučavanje životopisa poznatih umjetnika tijekom povijesti

- posjeti kulturnim i umjetničkim ustanovama i institucijama (kazališta, operne i baletne kuće, kulturni centri, glazbeni i filmski studiji, TV kuće, radijske postaje, umjetnički atelijeri, muzeji i galerije), smotre i kolonije, natjecanje pjevačkih zborova, koncerti klasične glazbe i dr.

- organiziranje nastupa, izložbi i smotri na razini škole, sudjelovanje na natjecanjima, radionice javnoga govora i dikcije, radionice tradicionalne umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, radionice specifičnih likovnih tehnika, radionice osnova pjevanja i sviranja, radionice scenskog pokreta

- teme „s ruba kurikuluma”: mali kustosi (samostalno postavljanje izložbe), likovna šetnja školom ili prirodom (promatranje i bilježenje pojedinih dijelova škole ili neobičnih prirodnih pojava koje imaju „umjetničku notu”), izrada kopija poznatih umjetničkih djela, slikanje glazbe, izrada freske ili mozaika, crtanje krokija, digitalno crtanje, 3D modeliranje i animacija, istraživanje povijesti portreta, kako nastaje fotografija na telefonu, radionica analogne fotografije, izrada uporabnih predmeta, redizajn postojećih predmeta, izrada glazbenih instrumenata, osmišljavanje i zapisivanje kratkih melodija, iskušavanje različitih glazbenih instrumenata, kako nastaje zvuk, kako nastaje sluh, što su slušali djedovi i bake, što su slušali Egipćani, Rimljani i dr., istraživanje glazbe različitih dijelova Hrvatske i svijeta, zvučna podloga za Matematiku (ili neki drugi nastavni predmet), povijest uređaja za reprodukciju glazbe, što je bilo prije YouTubea, kreiranje školskog glazbenog repertoara, potraga za melodijama (prepoznavanje melodija u svakodnevnim situacijama), kako glumci glume, kako nastaje drama, jedan dan iza scene, imaju li glumci i pjevači tremu, imitacija, pantomima i improvizacija, radiodrama, izrada lutaka za lutkarsku predstavu, izrada kostima itd.

Izrada glazbenih instrumenata u glazbenoj umjetnosti

Primjeri obogaćivanje Tipa 1 u nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture:

- gostovanje osoba koje se profesionalno bave sportom ili domenama bliskim sportu, npr. sportaši, igrači, treneri, fizioterapeuti, sportski psiholozi, sportski liječnici, nutricionisti, proizvođači sportske tehnologije i opreme, sportski novinari i sl.

- gostovanje uglednih sportaša i sportskih djelatnika

- proučavanje životopisa poznatih sportaša tijekom povijesti

- vježbe, radionice i demonstracije specifičnih tehnika u pojedinim sportovima i prikazi manje poznatih sportova

- posjeti sportskim klubovima i organizacijama, posjeti natjecanjima u različitim sportovima, posjeti sportskim redakcijama u medijskim kućama, sportsko-medicinskim klinikama

- teme „s ruba kurikula”: tradicionalne dječje igre u različitim kulturama, kako su nastali sportovi, povijest pravila u pojedinim sportovima, mali kineziolozi (npr. mjerenje pulsa pri različitim vježbama, testiranje refleksa, korištenje digitalnih alata), jedan dan u životu profesionalnog sportaša, istraživanje prehrane profesionalnih sportaša, kako tjelovježba utječe na školske ocjene, biomehanika pokreta (zašto sportaši izvode specifične pokrete), osmišljavanje vlastitog sporta s pravilima (i organiziranje razrednog natjecanja), imaju li sportaši tremu, glazba u sportu (ples), tjelovježba za bake i djedove, tjelovježba za osobe s invaliditetom i dr.

Tjelovježba za bake i djedove kao dio tema s „ruba kurikula”

Primjeri obogaćivanje Tipa 1 u stranim jezicima:

- gostovanje profesionalaca koji se u svom radu služe stranim jezicima, npr. prevoditelji publicistike i književnih tekstova, prevoditelji filmova i serija, strani državljani zaposleni u Hrvatskoj, domaći stručnjaci zaposleni u inozemstvu, znanstvenici, izvorni govornici nekog jezika, diplomati i veleposlanici stranih zemalja, turistički vodiči, recepcionari, piloti, predavači, pomorci, sportaši

- gostovanje uglednih osoba koje su dio svoje karijere proveli na drugom govornom području

- proučavanje društva, povijesti i kulture područja na kojem dominira određeni jezik

- organiziranje dana (nekog) jezika u školi, radionice i događanja na stranim jezicima

- teme „s ruba kurikula”: istraživanje dječjih igara u različitim dijelovima svijeta, dječje brojalice i igre riječima u različitim kulturama, istraživanje različitih pisama, školski radio ili „podcast” na stranom jeziku, izrada turističkog vodiča o našem mjestu na stranim jezicima, izrada školske brošure na stranim jezicima, prijevod klasičnih igrokaza na druge jezike (i izvedba), pogreške Googleova prevoditelja, analiza tekstova popularnih pjesama, naslovi poznatih knjiga i filmova u drugim zemljama, istraživane dijalekata u stranim jezicima itd.

Mogu se proučavati pogreške Googleova prevoditelja

Čitatelj će, sagledavši navedene primjere, vjerojatno zaključiti da te aktivnosti možda nisu posebno složene i da bi ih lako mogli svladati i učenici kojima darovitost nije utvrđena. To je točno. Renzullijev SEM ne isključuje učenike različitih sposobnosti iz obogaćenih aktivnosti.

Dakako, od različitih učenika moramo očekivati različite domete i oni koji su motiviraniji ili imaju razvijenije sposobnosti da će na kompleksniji način pristupiti nekoj temi ili fenomenu.

Planirali smo posjet zvjezdarnici ili botaničkom vrtu kao aktivnost za grupu darovitih petaša, ali i ostali učenici mogu doživjeti nešto novo na tom izletu. Ta inkluzivnost posebno je vidljiva u obogaćivanju Tipa 1 koje, kako smo prethodno spomenuli, treba potaknuti iskru radoznalosti i motivirati učenike na istraživanje vlastitih interesa. Ovladavanje vještinama i učenje dolazi u drugom i trećem koraku.

Prema tome, uloga učitelja i nastavnika u početku procesa učenja nije poučavati i prenositi znanja, nego motivirati i inspirirati učenike zanimljivim temama, otvarati vrata izvan predmetnog kurikula i poticati na samostalnost. Druga uloga učitelja i nastavnika jest otkrivati i prepoznavati učenikove interese.

To zahtijeva malo sustavnosti, primjerice pratiti i bilježiti teme za koje učenik pokazuje zanimanje i sukladno tomu otkrivati učeniku smjerove kojima se može kretati. To podrazumijeva organiziranje već spomenutih prilika za stjecanje iskustava: upoznavanje sa zanimljivim fenomenima, inspirativnim osobama i mjestima, stvaranjem mreže suradnika u lokalnoj i široj zajednici.

Literatura:

Milan, L., Reis, S. M., Cebeci, S., & Maraschi, P. (2024). Implementation of the Schoolwide Enrichment Model in Italy: A Three-Year Study. International Journal for Talent Development and Creativity, 11(1–2).