U prethodnom članku o obogaćivanju otvorili smo teme vezane uz Školski model obogaćivanja (Schoolwide Enrichment Model). Spomenuti pristup Renzullija i suradnika (Renzulli i Reis 1985, Milan i sur. 2024) predviđa tri razine obogaćivanja čiji je cilj potaknuti učenike na samostalno istraživanje različitih domena i na stvaranje vlastitih spoznaja i znanja o svijetu. Taj proces temelji se na učenikovoj autonomiji uz očekivanje da svaki učenik samostalno istražuje određeno i područje te vodi vlastiti proces učenja.

Prva razina (Tip 1) koju navedeni model predviđa odnosi se na izlaganje učenika širokom spektru informacija, tema i aktivnosti. U prvom koraku cilj je izazvati iskru radoznalosti i potaknuti učenike da pronađu teme koje su im zanimljive i za koje će imati želju istraživati ih i učiti o fenomenima koji su im intrigantni.

Drugi korak obogaćivanja (Tip 2) predviđa poučavanje kojem je cilj razvoj kompetencija za samostalni i istraživački rad: vještine, tehnike i stavovi. Na toj razini preporučljivo je poučavanje u malim skupinama i rad u domenama za koje su učenici pokazali zanimanje u prethodnom koraku. Dakle, prvo smo iskušavali različite stvari i stjecali iskustva, a sada učimo kako se nešto radi.

Treći korak (Tip 3) očekuje od učenika samostalni rad na stvaranju rješenja stvarnog problema koji su otkrili ili prepoznali u sredini u kojoj žive. Tako bi učenik koji se zainteresirao za grafite mogao naučiti osnove stvaranja murala, od skica preko vrsta boja, tehnika i faza rada, preko značajki urbane umjetnosti do crtanja umjetničkog rada za primjerice potrebe škole.

Učenik kroz samostalno istraživanje razvija vlastite interese

Obogaćivanje Tip 2 služi kao korak između općih istraživačkih aktivnosti kod obogaćivanja Tip 1 i viših razina učenja kod obogaćivanja Tip 3. Aktivnosti u drugoj fazi osmišljene su kako bi kod učenika razvili vještine i procese potrebne za dublje i samostalnije učenje.

Aktivnosti na ovoj razini uključuju vještine mišljenja (kreativnog, kritičkog te rješavanja problema), afektivne vještine (motivacija, samopouzdanje i preuzimanje rizika), istraživačke vještine (vođenje bilješki, postavljanje pitanja, prikupljanje informacija i podataka), komunikacijske vještine (pisanje, govorenje, prezentiranje), organizacijske vještine (analiza i podjela zadataka, planiranje, upravljanje vremenom), vještine učenja (samoregulacija učenja), tehnološke vještine (upotrebljavanje uređaja, alata, pribora i materijala relevantnih za domenu kojom se učenik bavi).

Aktivnosti druge faze razvijaju vještine i procese za samostalnije učenje

Svrha je obogaćivanja Tip 2, kako je već spomenuto, razviti kod učenika kompetencije koje će im biti potrebne za složenije pothvate u budućnosti. Te kompetencije činit će osnovu za samostalnost u prepoznavanju stvarnih problema, samostalnost u odlučivanju i vođenju vlastitog procesa stvaranja rješenja učenjem i kreativnim rješavanjem problema.

Pretpostavimo da je prvi korak (obogaćivanje Tip 1) iza nas, da su učenici u prethodnom razdoblju imali priliku vidjeti, doživjeti i iskusiti raznolike teme učenja ili rada, istražiti određene profesije ili intrigantne fenomene u prirodi ili društvenoj zajednici. Konačna je ideja da učenici stvaraju vlastite uratke kao kreativna rješenja za konkretne probleme u područjima koja ih zanimaju, no u ovom trenutku učenici nemaju znanja i vještine potrebne za stvaranje realističnog uratka koji će zaista doprinijeti rješenju određenog problema. Primjerice, učenik koji se zainteresirao za govorništvo i želio bi napisati uvodni govor za školsku priredbu prvo bi trebao istražiti i steći barem nekoliko vještina prije stvaranja konkretnog teksta za uvodni nastup: proučiti kako su to radili poznati govornici tijekom povijesti, istražiti kako to rade profesionalni pisci i autori danas, istražiti može li stupiti u kontakt s nekima od njih i saznati nešto iz prve ruke, istražiti vrste govora i stilove, usvojiti pravopis i gramatiku, naučiti kako održavati javni nastup, pronaći tko mu u tome može pomoći… Priprema za uvodni govor na školskoj priredbi doista može biti višemjesečni projekt. Prema principima obogaćivanja Tip 2 svaki od spomenutih elemenata temelji se na vještinama koje smo prethodno opisali i trebali bismo ih poticati istraživanjem i uvježbavanjem prije stvaranja vlastitog uratka.

U nastavku ćemo pobliže pogledati primjere obogaćivanja Tip 2 u pojedinim školskim domenama.

Priprema za uvodni govor na priredbi može biti višemjesečni projekt

Primjeri obogaćivanja Tip 2 u nastavi Matematike:

- radionice koje uključuju više kognitivne procese, primjerice logičko zaključivanje i rješavanje matematičkih problema gdje je glavni cilj razvoj kritičkog mišljenja, a ne nužno novih matematičkih znanja

- neuobičajene „mozgalice” kao što su KenKen, Hashiwokakero ili Einsteinove zagonetke

- mozgalice koje zahtijevaju organizaciju odnosa između pojedinih elemenata

- aktivnosti deduktivnog zaključivanja koje oponašaju kognitivne navike matematičara (npr. primjena Polyinih strategija u rješavanju stvarnih problema)

- radionice matematičkog istraživanja (npr. kako matematičari traže uzorke, kako uopćavati na temelju pojedinačnih slučajeva, kako postaviti i provjeriti hipotezu, kako razložiti matematički problem na manje potprobleme i sl.)

- radionice i projekti prikupljanja i analiziranja podataka (kako dizajnirati nacrt istraživanja, kako postaviti istraživačko pitanje i hipotezu, kako formulirati upitnik za prikupljanje podataka, kako usustaviti prikupljene podatke, kako se služiti tablicama u MS Excelu ili Googleu ili drugim sličnim alatima, kako odabrati odgovarajuće te kako tumačiti grafičke prikaze podataka i dr. (npr. učenici mogu istraživati uzorke spavanja kod drugih učenika u razredu tijekom određenog razdoblja)

- radionice matematičkog jezika i komunikacije (npr. pisanje jasnih i preciznih matematičkih objašnjenja, kako se služiti dijagramima i vizualnim modelima, izrađivanje postera koji prikazuju matematičke ideje, debate i grupne rasprave o strategijama i rješenjima problema u matematici)

- radionice korištenja tehnologije i alata (npr. GeoGebra, Desmos, Python, Scratch, uvod u statističke programe za početnike)

- istraživanje matematičara i matematičke kreativnosti (kako matematičari pristupaju izazovima, kako je došlo do značajnih otkrića u matematici, kreativnost u matematici, istraživanje karijernih puteva povezanih s matematikom)

- radionice heuristike i vještine mišljenja (rješavanje matematičkih zadataka i problema „unatrag”, izrada organiziranih lista i popisa, nagađanje i provjera mogućeg rješenja, stvaranje što više rješenja nekog problema, stvaranje što više problema koji imaju isto rješenje i sl.)

- aktivnosti koje uključuju suradnju i raspravu (matematički krugovi, timski izazovi, strukturirane rasprave, prezentacije matematičkih ideja, okrugli stolovi i sl.).

Primjeri obogaćivanja Tip 2 u nastavi Hrvatskog jezika:

- aktivnosti i radionice koje razvijaju istraživačke vještine (npr. istraživanje medijskih izvora i uspoređivanje različitih izvještaja o istom događaju, istraživanje jezičnih pojava kao što su anglizmi u svakodnevnom govoru, istraživanje govora starijih generacija i stvaranje male baze arhaizama, analiza promidžbenih slogana iz lingvističke perspektive i prepoznavanje korištenja metafora, rima i imperativa kao tehnika uvjeravanja i sl.)

- aktivnosti i radionice koje uključuju rješavanje problema (npr. uređivanje nejasnih i dvosmislenih tekstova, lektoriranje, jezična forenzika i otkrivanje autora na temelju analize stila kratkih tekstova, usporedba stilova dvaju autora i sl.)

- aktivnosti i radionice namijenjene poticanju kreativnih i komunikacijskih vještina (kreativno pisanje na određenu temu, kreativno pisanje s ograničenjem – npr. tekst od 100 riječi ili bez korištenja određene riječi – dovršavanje priče na temelju zadanog početka ili završetka, pretvaranje lirskog teksta u dramski dijalog, preoblikovanje žanra – npr. vijest u pjesmu, bajku u TV reportažu ili dramski tekst u podcast, i sl.)

- radionice prezentacijskih i retoričkih vještina (radionice debatiranja, dvominutne debate, aktivnosti postavljanja teza i argumentiranja, snimanje kratkog govora o književnom liku i analiza neverbalnih znakova, držanje govora kako bi to činio lik iz pripovijetke, poznati pisac ili javna osoba, radionice javnog nastupa)

- vještine kritičkog mišljenja (aktivnosti razvoja informacijske pismenosti, kritičko korištenje izvora, izrada popisa pouzdanih alata za hrvatski jezik, radionice kritičkog čitanja i postavljanja pitanja i sl.)

- vještine suradnje (suradničko učenje, istraživanje interdisciplinarnih tema – npr. analiza emocionalnih ekspresija književnih likova i povezivanje sa psihologijom, istraživanje povijesti razvoja grafema ili određenih fraza, istraživanje dijalekata i sl.).

Primjeri obogaćivanja Tip 2 u području znanosti (fizika, kemija i biologija)

- vještine prikupljanja, analize i interpretacije podataka (pripremanje i oblikovanje tablica za prikupljanje podataka, organiziranje i grafičko prikazivanje podataka, npr. malo terensko istraživanje o biološkoj raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta u školskom okolišu ili istraživanje prehrambenih navika učenika iz razreda)

- organizacijske i metodološke vještine (npr. vođenje dnevnika ili evidencija o provedenim kemijskim ili fizikalnim eksperimentima o mjestu, vremenu, priboru, koracima, rezultatima i zapažanjima, izrada formalnog izvještaja o provedenom eksperimentu)

- istraživačke i kreativne vještine (dizajniranje istraživačkog nacrta – npr. učenici dobiju tvar ili smjesu nepoznatog podrijetla te moraju osmisliti niz testova kako bi utvrdili o čemu je riječ, radionice postavljanja i provjera hipoteza)

- vještine argumentiranja i debatiranja (rasprave o bioetičkim temama – npr. GMO hrana, zaštita ugroženih vrsta ili testiranje proizvoda za ljude na životinjama, strukturirane debate)

- vještine kritičkog mišljenja (aktivnosti koje potiču razlikovanje činjenica od stavova i prepoznavanje pristranosti, npr. analiza popularnih mitova poput onoga da ljudi imaju samo pet osjetila, da se prehlada dobije zbog hladnoće ili da se Kineski zid vidi s Mjeseca)

- modeliranje (vizualno prikazivanje procesa koje inače ne možemo vidjeti, npr. izrada funkcionalnog modela probavnog sustava, stanične membrane ili procesa fotosinteze)

- vještine komunikacije i znanstveni jezik (čitanje etiketa s pakiranja namirnica i drugih proizvoda, razumijevanje termina i značenja pojmova, prezentiranje vlastitih istraživačkih ideja i istraživačkih rezultata).

Primjeri obogaćivanja Tip 2 u umjetnostima (likovna, glazbena i dramska umjetnost)

Likovna umjetnost

- radionice osnova slikarskih tehnika (demonstracije i vođeni rad – pigmenti, lazure impasto, gvaš, akril i sl.)

- radionice osnova grafičkih tehnika (demonstracija i vođeni rad – linorez, suha igla, monotipija; izrada matrice, korištenje grafičkog valjka (Brayer), tiska i višebojnog otiska)

- rad s profesionalnim materijalima (upoznavanje s platnom i vrstama platna, upoznavanje s vrstama kistova, rad s temeljcima i fiksativima, vođenje brige o kistovima i materijalima, pohranjivanje)

- radionice osnova plastičnog oblikovanja (rad s glinom, žicom, gipsom; učenje armature, dodavanja i oduzimanja mase, završne obrade površine)

- upoznavanje s digitalnom umjetnošću (upoznavanje tehnologije za stvaranje digitalne umjetnosti kao što su grafički tableti ili softveri poput Photoshopa, Procreatea ili Krite; rad sa slojevima, maskama, blendingom i sl.)

- anatomija za umjetnike (proučavanje anatomije ljudskog tijela i ovladavanje tehnikama za prikazivanje ljudske figure; proučavanje proporcija i strukture mišića, konstrukcijsko crtanje ljudskog tijela i sl.)

- perspektiva i kompozicija (stručne radionice o vrstama perspektiva, dinamici kompozicije, dominantnim i subordinantnim elementima i dr.)

- vještine kritičkog mišljenja (analiza umjetničkih radova, usporedba stilova i tehnika, vrednovanje više prijedloga rješenja)

- komunikacija i likovni jezik (predstavljanje i elaboriranje vlastitih uradaka, proučavanje opusa pojedinih umjetnika i pravaca)

- istraživačke vještine (proučavanje i kategoriziranje umjetničkih radova nastalih u lokalnoj zajednici ili u nekom povijesnom razdoblju)

Glazbena umjetnost

- osnove glazbene produkcije (rad u digitalnim audioradionicama (DAW): rezanje, miksanje, snimanje, dodavanje efekata i sl.)

- vještine slušnog analiziranja (poučavanje razlikovanja instrumenata, tekstura, formi, ritmova)

- vokalne vještine (disanje, rezonancija, položaj tona, artikulacija, držanje tijela i sl.)

- kreativne vještine i vještine improviziranja (glazbena improvizacija na zadanim ljestvicama, ritmičkim obrascima ili akordskim progresijama.

- osnove dirigiranja (proučavanje osnovnih obrazaca za 2/4, 3/4, 4/4, dinamike i početničkih dirigentskih gesti)

- glazbena teorija (ljestvice, intervali, akordi, jednostavne harmonijske progresije te mogućnosti primjene)

- instrumentalne tehnike (kratki tečajevi za klavir, gitaru, udaraljke, violinu ili flautu: držanje instrumenta, prstomet, osnovni repertoar)

- ritmičke radionice (poliritmija, strukturiranje ritamskih fraza, tjeloglazba i dr.)

- skladanje kratkih glazbenih motiva (poučavanje strukture motiva, ponavljanja, varijacije, kontrasta, zapisivanje i izvođenje)

- vještine kritičkog mišljenja (analiza glazbe uz vizualne prikaze, npr. korištenje sonograma, grafičkih prikaza dinamike i ritma, analiziranje formi pomoću vizualnih karata, analiziranje i usporedba skladatelja, stilova i glazbenih pravaca)

- istraživačke vještine (usustavljenje i kategoriziranje glazbenih preferencija u razredu, istraživanje povijesti lokalne i regionalne glazbe, istraživanje generacijskih razlika u glazbenim preferencijama)

- vještine komunikacije i glazbeni jezik (rasprave i debate, npr. o utjecajima na glazbeni ukus ili o dostupnosti glazbe tijekom povijesti, istraživanje povijesti glazbe i glazbene teorije, predstavljanje vlastitih glazbenih ideja ili rezultata istraživanja i sl.)

Dramska umjetnost

- radionica glumačkih tehnika (npr. Stanislavski, Meisner, Čehov, rad na emocionalnom doživljaju i ekspresiji, partnerstvu, fokusima i scenskim zadatcima)

- osnove scenskog govora (disanje, naglasci, artikulacija, projekcija glasa, rad s tekstom i interpretacija)

- tehnike pokreta i fizičkog teatra (npr. Labanova analiza pokreta, mimika, rad s tijelom kao osnovnim sredstvom izraza)

- vještine kreativnog mišljenja i dramska improvizacija (rad na spontanim reakcijama, tehnici „da-i”, razvijanju likova improvizacijom)

- osnove dramaturgije (učenje o strukturi dramskog teksta, konfliktu, peripetiji, razvoju radnje, karakterizaciji likova, ritmu i tempu)

- radionice režije (učenje kako voditi scenu, što je mizanscena, motivacija likova, rad sa svjetlom, zvukom, prostorom, tempiranje i sl.)

- osnove scenografije i kostimografije (praktične vještine izrade skica, inspiracijskih ploča, maketa, izbor materijala, osnovne tehnike izrade kostima)

- osnove filmske glume i rada s kamerom (učenje o razlikama između kazališne i filmske glume, rad sa setom, snimanje kadrova, kontinuitet)

- osnove žanrova (tragedija, komedija, realizam, apsurd; analiza žanrovskih pravila i izvedba kratkih scena)

- tehnike koncentracije i scenske prisutnosti (vježbe fokusiranja, osluškivanja partnera, stvaranja unutarnjeg ritma i kontrole treme)

- vještine komunikacije i dramski jezik (vježbe javnog i scenskog govora, artikulacija i dikcija; proučavanje dramske teorije i povijesti teatra te ovladavanje stručnom terminologijom; dramske rasprave i debate; oponašanje poznatih izvedbi i komada)

- vještine kritičkog mišljenja (uspoređivanje različitih izvedbi istih dramskih predložaka, vođena analiza scene, čitanje između redaka, prepoznavanje i analiza manipulativnih scenskih tehnika, otkrivanje stereotipa, rekonstrukcija režijskog koncepta, analiza likova i odnosa i dr.).

Primjeri obogaćivanja Tip 2 u nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture:

- vještine kretanja i motoričke tehnike (npr. radionice pravilne tehnike trčanja, tehnika pravilnog sprinta i ubrzanja, analiza koraka, rad nogu, držanje, frekvencija, disanje, učenje pomoću videoanalize i demonstracije)

- učenje osnovnih atletskih tehnika (npr. start iz niskog startnog bloka, tehnika skoka udalj u svim fazama – tehnika bacanja loptice pomoću rotacije trupa i rada ruke)

- vještine koordinacije (npr. križni koraci, rad s čunjevima za agilnost, poučavanje ritmiziranih obrazaca kretanja)

- vještine skokova i doskoka (prijenos težine, sigurni doskoci i prevencija ozljeda)

- sportske tehnike (položaj stopala, rad lakta i kontrola zgloba u košarci, druge komponente u košarci, nogometu, odbojci, tenisu i sl.)

- zdravstvene i kineziološke vještine (radionica pravilnog držanja i ergonomije, vježbe korekcije, radionice o sigurnom vježbanju, prevencija ozljeda, pravilna prehrana i svakodnevne navike)

- vještine kritičkog mišljenja (analiza grešaka u izvođenju npr. šuta u košarci ili servisa u tenisu, prepoznavanje lošeg držanja tijela, prepoznavanje bolova, analiza vlastitih navika)

- vještine mjerenja u sportu (kako mjeriti puls, preciznost u mjerenju vremena, težina, udaljenosti, procjena izvedbe, koje su i kolike greške mjernih instrumenata i ljudske procjene, praćenje opterećenja i dr.)

- komunikacijske i socijalne vještine (konstruktivna povratna informacija – što sam vidio, što je dobro, što poboljšati, kako to izvesti; neverbalni znakovi, dogovor taktike, verbalna koordinacija u pokretu; ovladavanje sportskom, zdravstvenom i kineziološkom terminologijom; rasprave i debate o temama vezanim uz sport i zdravlje – npr. nepravda u sportu, suvremeni profesionalni sport i sl.)

- trenerske vještine (učenici u određenim aktivnostima preuzimaju ulogu trenera uz preciznu komunikaciju i analitičko opažanje)

- vještine samoregulacije, planiranja i organizacijske vještine (npr. planiranje osobnog treninga, organizacija sportskog prostora, praćenje vlastitog napretka vođenjem dnevnika, vježbe percepcije prostora, tehnike koncentracije, tehnike regulacije treme i sl.).

Primjeri obogaćivanja Tip 2 u stranim jezicima:

- jezične i gramatičke vještine (npr. radionice analitičkog čitanja rečenica, radionice izgovora s fonetskim vježbama, osnovne vještine zapisivanja riječi u Međunarodnoj fonetskoj abecedi, radionice frazalnih glagola i idioma, poučavanje spajanja kratkih rečenica u složenije pomoću veznika, relativnih rečenica i organizacije misli i sl.).

- vještine čitanja (radionice dekodiranja nepoznatih riječi, analiza strukture teksta, korištenje paralelnih tekstova)

- vještine slušanja i usmenog izražavanja (tehnike aktivnog slušanja, tehnika praćenje rada (engl. shadowing), ciljano automatiziranje čestih rečeničnih konstrukcija i fraza, radionice parafraziranja, analiza dijaloga prema zadanom kriteriju i sl.)

- vještine pisanja (planiranje, strukturiranje i uređivanje tekstova, npr. kako započeti tekst ili odlomak, koji su koraci u razvoju teksta, kako završiti tekst, analiza uzoraka tekstova, radionice uređivanja tekstova i sl.)

- vještine kritičkog i analitičkog mišljenja (npr. analiza kulturno uvjetovanih grešaka u komunikaciji, uočavanje pristranosti u člancima na stranom jeziku, kako prepoznati i upotrijebiti formalni, neformalni, akademski i kolokvijalni govor, analiza reklama na stranom jeziku, analiza pjesama i filmova na stranom jeziku i dr.)

- metakognitivne vještine i vještine učenja (mnemotehnike i strategije pamćenja vokabulara i fraza, aktivnosti samoprocjene vlastitog napretka u učenju stranog jezika, radionice planiranja vlastitog učenja i sl.)

- vještine kreativnog mišljenja (kreativno pisanje poezije i proze na stranom jeziku, razgovor i debate na određene teme bez prethodne pripreme i sl.).

Podsjetimo se, suština prvog koraka obogaćivanja (Tip 1) jest izlaganje iskustvima i istraživanje vlastitih interesa. Učenje u smislu stjecanja novih znanja i vještina nije prioritet te uloga učitelja i nastavnika u ovom slučaju nije obrazovna, već medijatorska – zadatak nam je stvoriti i organizirati prilike u kojima će učenici moći doći u dodir sa što različitijim temama i područjima učenja i rada.

U drugom koraku (obogaćivanje Tip 2) poanta je učenje odnosno stjecanje vještina. Ako pogledamo prethodno navedene primjere, možemo uočiti da se u svakom području bavimo osnovama pojedinih domena. U svakoj profesiji sve se kompetencije temelje na određenom setu vještina i kompetencija.

U ovom koraku obogaćivanja bavimo se upravo početcima razvoja tih kompetencija dopuštajući učenicima da rade nešto kao što to rade odrasli, „za prave”. Ta mogućnost „pretvaranja” ima neobično važnu motivacijsku i razvojnu ulogu jer učeniku pruža istraživanje vlastitih granica, određenih kutaka vlastitog identiteta i stjecanje osjećaja vlastite učinkovitosti.

Uloga učitelja u obogaćivanju Tip 2 podrazumijeva prepoznavanje individualnih potreba učenika (što sve učenik trenutno može, što nedostaje, na kojim tehnikama trebamo poraditi?), sustavno poučavanje vještina (učitelj nije glavni izvor informacija nego demonstriranjem i modeliranjem poučava učenika kompetencijama zahvaljujući kojima će učenik samostalno uvježbavati vještine), mentorstvo (davanje smjernica i povratnih informacija te pomaganje učenicima osvijestiti vlastite strategije učenja i rješavanja problema), organizaciju autentičnih aktivnosti (aktivnosti osmišljenih upravo za specifičnu grupu učenika ili učenika pojedinačno), motiviranje i ohrabrivanje te nastavnik treba služiti učenicima kao model u kreativnom rješavanju stvarnih konkretnih problema.

Sve što smo naveli u prvim dvama koracima obogaćivanja služi kao priprema za razvoj autonomije kod darovitih učenika, ključne karakteristike osobnosti u razvoju talenta. A to će biti naša tema u idućem tekstu.