Iako se o temi dosta glasno šuška, nije bilo mnogo komentara na javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu koje je zatvoreno 15. ožujka 2025. Tema je to koja nipošto nije prošla ispod radara stručne javnosti premda se na prvu većini možda čini da se taj prijedlog izmjene tiče nekog drugog, odnosno da je riječ o tuđem dvorištu. Novina o kojoj se govori krije se u dodanom novom stavku 3. članka 3. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu (Narodne novine, broj 116/18) gdje piše:

„Udžbenik može biti obrazovni materijal za module u strukovnim kurikulima (u daljnjem tekstu: modul), koji služi kao podrška u ostvarivanju skupova ishoda učenja utvrđenih strukovnim kurikulom na način da osigurava fleksibilnost i prilagodljivost strukovnom obrazovanju te pridonosi razvoju kompetencija potrebnih za tržište rada, ali ne predstavlja obvezan obrazovni materijal.”

Aktualna tema o udžbenicima nije prošla ispod radara stručne javnosti...

Udžbenik je cjelovit izvor znanja

– Mišljenja smo da svi udžbenici, bez obzira na to za koju su školu ili modul, moraju biti obvezni obrazovni materijal. Upravo zbog utvrđene važnosti udžbenika u nastavnom procesu smatramo da bi na svim razinama školovanja udžbenik trebao biti obvezan obrazovni materijal za sve nastavne predmete – osim za predmete s pretežno odgojnom komponentom – a koji služi kao cjelovit izvor za ostvarivanje svih odgojno-obrazovnih ishoda utvrđenih predmetnim kurikulom, kao i očekivanja međupredmetnih tema za pojedini razred i predmet. – kratko je i jasno obrazložila mr. sc. Daniela Novoselić, Alfina direktorica nakladništva i urednica za Prirodu i Biologiju.

Svoje mišljenje potkrepljuje stručnim istraživanjima, znanstvenim radovima i literaturom.

Prema Poljaku (1985) udžbenik je osnovna školska knjiga za pojedini predmet, pisana na temelju nastavnog plana i programa, posebno didaktički oblikovana, koju učenici svakodnevno upotrebljavaju u svom obrazovanju.

Udžbenik je važan izvor znanja i u njemu su sadržana najvažnija znanja koja učenici trebaju usvojiti prema propisanom nastavnom programu, zbog čega se učitelji u pripremanju nastave često kao osnovom koriste udžbenicima (Borić i Škugor 2011, Glasnović i Domović 2009). 

Udžbenik je glavna osnova od koje polaze učitelji za pripremu nastave

Iako slijede obvezujuće dokumente, autori pri oblikovanju udžbenika primjenjuju svoje sklonosti, znanje, iskustvo u dizajnu udžbenika i pitanja za provjeru znanja (Yaman 2017). 

Konkretizacija propisanog kurikula

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi navodi da se u školi upotrebljavaju udžbenici koje je odobrilo Ministarstvo prema posebnom zakonu. Za učitelje i roditelje odobrenje MZO-a za upotrebu pojedinog udžbenika u nastavi znak je da udžbenik odražava obvezujuće dokumente i njegova je konkretizacija, a ako je udžbenikom predviđena obrada pojedinih sadržaja, uvriježeno je razmišljanje da je i nastava usmjerena na te sadržaje jer će se njihova usvojenost provjeravati i vrednovati (Garašić i sur. 2018).

Sveprisutnost i postojanost udžbenika

Važna su obilježja udžbenika njegova sveprisutnost i postojanost. Budući da je udžbenik jedan od rijetkih obrazovnih materijala koji se u neizmijenjenom obliku kao službeni i recenzirani materijal može koristiti i kod kuće i u školi, uz vodstvo učitelja i samostalno, Hutchinson i Torres (1994) vide udžbenik kao sredstvo kojim se mogu uvesti promjene u nastavnu praksu i obrazovni sustav.

I roditeljima i učiteljima udžbenik odobren od strane MZO-a predstavlja smjer u kojem će se nastava odvijati i znanje vrednovati

Tulip i Cook (1993) navode u svom radu da se učitelji u pravilu oslanjaju na udžbenike, posebice kad moraju odrediti što će obraditi na satu, kojim redoslijedom i u kojem opsegu. Rezultati njihova istraživanja upućuju na to da se učenici češće služe udžbenikom kao izvorom za pripremu za provjere znanja, dok se učitelji uvelike oslanjaju na udžbenik pri obradi gradiva.

Osnova za planiranje sata

Driscoll i sur. (1994) u svom su istraživanju pokazali da se učitelji često koriste udžbenikom kao osnovom za planiranje i provođenje nastavnog sata. Također ističu da se učitelji koriste udžbenikom kao izvorom definicija te za proširenje vokabulara učenika i za usvajanje činjeničnog znanja. Rezultati njihova istraživanja pokazali su da se učenici u pravilu služe udžbenikom kad im učitelj da izravnu uputu.

Istraživanja su pokazala da se učenici u pravilu služe udžbenikom kad im učitelj da izravnu uputu

Taj rezultat u skladu je s uobičajenom nastavnom praksom u kojoj učenik prati rad i upute učitelja, koji je osmislio nastavni sat te ga vodi usmjeravajući aktivnosti učenika kako bi ostvario planirane nastavne ciljeve.

Podrška učenju kod kuće i u školi

Hutchinson i Torres (1994) također su istraživali način korištenja udžbenika te ističu da su učiteljima potrebna kvalitetna nastavna sredstva poput dobro osmišljenih udžbenika koji mogu pružiti odgovarajuću podršku procesu učenja u školi, ali i kod kuće. Isti autori naglašavaju da su udžbenici učinkoviti pokretači promjena u nastavnom procesu jer su strukturirani materijal koji učiteljima, ali i učenicima, pruža podršku u procesu učenja i poučavanja, a uz takvu strukturiranost lakše se uvode promjene u sustav zato što će i one u udžbeniku biti strukturirane i organizirane.

Rezultati istraživanja koje su proveli Chiappetta i Koballa (2002) te Chiappetta i sur. (2006) i Weiss, Banilower, McMahon i Smith (2001) pokazuju da se u planiranju nastavnog procesa čak 90 % srednjoškolskih nastavnika oslanja na udžbenik navodeći da im udžbenici zapravo predstavljaju kurikul.

Čak 90 % srednjoškolskih nastavnika oslanja se na udžbenik 

Ono što su pokazala navedena istraživanja potvrđuju u promišljanjima o svojem radu i brojni nastavnici s kojima smo razgovarali.

Neravnopravan položaj strukovnih nastavnika

– Strukovni nastavnici već su dugi niz godina suočeni s problemom nedostatka udžbenika i nastavnih materijala pa većinu materijala izrađuju samostalno, stoga ovaj prijedlog zakona sigurno ne doprinosi uvjetima rada strukovnih nastavnika. Udžbenici bi trebali biti pomoć i podrška pri učenju, a time i obvezni jer se bez udžbenika kvaliteta nastave i nastavnog procesa sigurno neće unaprijediti, već suprotno. – rekla nam je sugovornica zaposlena u srednjoj strukovnoj školi na području Zagrebačke županije.

Manja kvaliteta nastave

– Nisu i ne moraju biti jedini izvor znanja, ali udžbenici osiguravaju sustavan, provjeren i metodološki utemeljen pristup učenju.

Ako postanu neobvezni, učenici i nastavnici mogli bi se osloniti na nesustavne ili nepouzdane izvore informacija, što može dovesti do fragmentiranog znanja i do neujednačenosti obrazovnih ishoda. Jednako je tako upitna i upotreba različitih materijala kojima će se nastavnici koristiti kao zamjenom za udžbenike, što može stvoriti velike razlike u kvaliteti nastave među školama, čak i među razredima unutar iste škole. 

To može dovesti do nejednakih mogućnosti za učenike u različitim regijama. Ako udžbenici postanu neobvezni, učenici bi mogli biti prepušteni neslužbenim skriptama, online materijalima koji možda nisu u potpunosti točni ni aktualizirani.

Neki postavljaju pitanje što je s opterećenjem nastavnika, posebno u dijelu administrativnog i pripremnog rada.

– Ne budemo li imali udžbenik, bit ćemo prisiljeni sami izrađivati i prilagođavati baš sve materijale, što nam dodatno povećava administrativni i pripremni dio posla. 

To može smanjiti kvalitetu nastave jer je sasvim jasno da će u takvoj organizaciji rada ostati manje vremena za neposredan rad s učenicima. Nadalje, takva je situacija diskriminirajuća prema nastavnicima strukovnih predmeta kojima će biti oduzeta i teoretska šansa da budu ravnopravni s kolegama koji predaju općeobrazovne predmete. – govore nastavnici zaposleni u strukovnim školama. 

Kvalitetno školovanje dostupno svima

Na slične probleme upozorava nastavnik fizike u četverogodišnjoj strukovnoj školi s tridesetogodišnjim radnim iskustvom:

Kao prvo, treba jasno reći, neobavezni udžbenici u teoriji znači da nema udžbenika u praksi. Sve je drugo samozavaravanje. Održavati nastavu prirodne grupe predmeta bez udžbenika značilo bi neujednačenu kvalitetu nastave, nestandardizirane zadatke, subjektivan pristup kurikulumu i dezorijentiranost mlađih kolega. 

S učeničke strane, značilo bi to površan pristup predmetu, teškoće pri nadoknađivanju propuštenog zbog sve većih izostanaka učenika s nastave i još teže postizanje uspjeha na Državnoj maturi. Kvalitetno školovanje mora biti dostupno svima!

Hoće li nedostatak udžbenika smanjiti kvalitetu nastave?

Niz otvorenih pitanja

Ostaju otvorena pitanja što će biti s pripremama za ispite ako učenici ne budu imali jedinstven referentni materijal, što je sa strukturiranim učenjem teorijskih osnova potrebnih za praktičan rad, a koje opet osigurava udžbenik. Praktične su vještine važne, slažu se svi, no nužan je teorijski temelj kao podloga za njihovo razumijevanje. Poznata je (i za zabrinjavajuća) činjenica u kolikoj mjeri učenici hrvatskih škola izostaju s nastave. Pitanje je na koji će način u slučaju da nemaju udžbenik nadoknaditi propušteno gradivo. I na kraju, ako učenici strukovnih škola ne steknu dovoljno temeljnih znanja zbog manjka strukturiranih materijala, to može utjecati na njihovu zapošljivost i kvalitetu rada u budućnosti. Vjerujemo da će se pri donošenju zakona uzeti u obzir svi navedeni argumenti i mišljenja.

Literatura:

E. Borić, A. Škugor, „Uloga udžbenika iz Prirode i društva u poticanju kompetencija učenika”. Život i škola, 26 (2), 50–60, 2011.

E. L. Chiappetta i T. Koballa, „Science instruction in the middle and secondary schools”. (5th ed.). Upper Saddle River, N.J.: Merrill Prentice Hall, 2002.

E. L. Chiappetta, T. G. Ganesh, Y. H. Lee i M. C. Phillips, „Examination of science textbook analysis research conducted on textbooks published over the past 100 years in the United States”. Paper presented at the annual meeting of the National Association for Research in Science Teaching, San Francisco, CA, 2006.

P. Driscoll Marcy, M. Mahnaz, D. Walter i K. Elizabeth, „How does the textbook contribute to learning in a middle school science class?”. Contemporary educational psychology, 19, 79–100, 1994.

D. Garašić, I. Radanović, Ž. Lukša, „Osvrt na aktualne nastavne programe učenja biologije”. Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 159, 1–2, 179–194, 2018.

D. Glasnović Gracin, V. Domović, „Upotreba matematičkih udžbenika u nastavi viših razreda osnovne škole”. Odgojne znanosti 11(2), 45–65, 2009.

T. Hutchinson i E. Torres, „The textbook as agent of change”. ELT journal, 48, 315–328, 1994.

V. Poljak, „Didaktika”. Školska knjiga, Zagreb, 1985.

D. Tulip i A. Cook, „Teacher and student usage of science textbooks”. Research in Science Education, 23, 302–307, 1993.

S. Yaman, „Investigating Consistency of Questions in Primary and Middle School Science Textbooks with Objectives in Science Curriculum”. Journal of Education and Training Studies, 5(4) 81–89, 2017. DOI: https://doi.org/10.11114/jets.v5i4.2020 (18. 02. 2018.)

I. R. Weiss, E. R. Banilower, K. C. McMahon i P. S. Smith, „Report of the 2000 national survey of science and mathematics education”. Chapel Hill, NC: Horizon Research, 2001.