Kako bi na zanimljiv i nesvakidašnji način ostvarile ishode nastave Tjelesne i zdravstvene kulture, nastave Glazbene kulture te Hrvatskog jezika i književnosti, učiteljice Martina Grgec i Anita Letica iz OŠ Ivana Gundulića u Zagrebu pozvale su u goste na sat Tjelesne i zdravstvene kulture jedinstvenoga gosta – Alfina stručnog suradnika promotora Sašu Blitvića, rođenog Korčulanina, koji je učenicima ispričao priču i naučio ih osnovne korake viteške igre moreške – jedne od najstarijih tradicija grada Korčule koju Korčulani njeguju i čuvaju, prenose s koljena na koljeno te su na nju jako ponosni. 

Bijeli i crni kralj

Prema mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža moreška je borbeni ples s mačevima (viteška igra) karakterističan za Sredozemlje. U moreški su jednostavni plesni pokreti povezani s mačevanjem, a najčešće i s dramskom radnjom kojoj je sadržaj borba dviju skupina, crne i bijele, kršćana i nekršćana, Španjolaca i Maura i sl. Pretpostavlja se da potječe iz Španjolske, odakle se proširila u XV. i XVI. st. U renesansi moreška je bila izrazito popularni dramsko-plesni žanr na Sredozemlju, a bila je prisutna i u drugim europskim zemljama (npr. u Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj). U tom se razdoblju moreška izvodila i u sferi narodne kulture i u elitnim društvenim krugovima (npr. na dvorskim slavljima ili kao plesovi u operama XVII. st.). U Hrvatskoj se moreška od XVI. st. izvodi u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Hvaru i drugim dalmatinskim gradovima. Danas se moreška u Hrvatskoj izvodi još samo u Korčuli i predstavlja borbu između Turaka i Maura. Plesači su odjeveni u posebne odore: bili (Turci), koji uvijek pobjeđuju, u crvene, a crni (Mauri) u crne. Bile predvodi Osman ili bijeli kralj, a crne Moro ili crni kralj. Skupine se bore za djevojku bulu koju je crni kralj oteo bijelom kralju. Izvodi se uz glazbenu pratnju koju je 1937. skladao K. Odak. Glazbu za korčulansku morešku skladali su i Dominik Giunio (oko 1900.), B. Bjelinski (1944.), I. Tijardović (1970.) i Tomislav Uhlik (1997.).

Učenici oduševljeni

– Htjele smo svojim učenicima dati priliku da vide nešto što nikada nisu vidjeli, a promotor Saša pokazao nam se kao najbolji izbor jer ne znamo nikoga tko bi bolje od njega pokazao učenicima osnovne korake ove viteške igre.

Spojile smo na taj način njegovanje i upoznavanje kulturne baštine, oplemenile svoju nastavu. Učenici su bili oduševljeni. U samo dva školska sata usvojili su prve korake moreške, svi su bili jako uzbuđeni oko svega, a Saša je bio izvrstan učitelj, učenici su ga pozorno slušali i gledali.

– ispričale su nam učiteljice Martina i Anita.

Nakon moreške u srcu Zagreba dogovor je pao da će se suradnja nastaviti i u godinama koje dolaze te će učenici tako proširivati i produbljivati svoje znanje.

– Sve što znam o moreški naučio sam u najstarijem glazbenom društvu u Dalmaciji – Hrvatskom glazbenom društvu „Sveta Cecilija” koje je utemeljeno 1883. u gradu Korčuli. To je Društvo svojom bogatom poviješću obogatilo grad Korčulu pjesmom, glazbom i plesom te ujedno budilo radost, sreću i domoljublje. Početkom Drugog svjetskog rata Društvo je prekinulo s radom, a po završetku rata nije obnovljeno zbog političkih prilika i naglašenih hrvatskih domoljubnih osjećaja. Društvo je nastavilo s radom tek 1991. te i danas aktivno djeluje podijeljeno u tri sekcije: Viteška igra moreška, Puhački orkestar i Mješovita klapa. Danas društvo broji stotinjak članova, a jedan od njih sam i ja. – ispričao nam je S. Blitvić.

Plesati, „batiti” i ne prestati

Za sebe kaže da ga, kao i svakog Korčulanina, za morešku vežu ljubav, tradicija, čast, ponos i poštovanje. Za njega je moreška mnogo više od folklora.

– Ne mogu riječima opisati što nama Korčulanima znači moreška.

Moreška se izvodi u raznim prilikama, za praznike, blagdane, na gostovanjima izvan Korčule, na festivalima, smotrama folklora, a najveća je čast „batiti” morešku na dan grada Korčule 29. srpnja na blagdan svetog Todora. – kazao je S. Blitvić koji se moreškom bavi od svoje četrnaeste godine. On smatra da je za očuvanje ove jedinstvene nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske važno da Korčulani o moreški najprije uče svoju djecu, vode ih na morešku, otkrivaju njezinu ljepotu i pričaju priče o njoj. Sve to Saša već radi sa šestogodišnjim sinom Marinom, a posao u Alfi i zanimanje učiteljica za ovu temu dovelo ga je u priliku da o tome pouči i brojnu drugu djecu.

– O moreški treba pričati, pisati, treba je plesati, „batiti” i ne prestati... Pozivu učiteljica iz OŠ Ivana Gundulića rado sam se odazvao. Lijepo je bilo učenicima u srcu Zagreba približiti i otkriti morešku. Važno je da učenici spoznaju sve ljepote i različitosti te bogatu kulturnu baštinu naše zemlje. – završio je S. Blitvić.