Nije uvijek lako definirati i točno odrediti trenutak u kojem se nešto dogodilo, no radna bilježnica „Moj Zagreb i ja” za učenike 3. i 4. razreda osnovne škole iz koje je potom nastala slikovnica na hrvatskom i engleskom jeziku ima taj trenutak. Vraćajući se s Trga bana Josipa Jelačića u ured na Novoj Vesi, izvršna urednica za Povijest u Izdavačkoj kući Alfa Božana Sliško ugledala je na početku Tkalčićeve ulice pored kipa Marije Jurić Zagorke učiteljicu kako učenicima nešto objašnjava i potom kreću u obilazak grada. U rukama je držala nekoliko papira iz kojih je iščitavala podatke. Tada se u Božaninoj glavi rodio „Moj Zagreb i ja”, a ideja je kasnije i materijalizirana.

Jedan poziv i jedno „Da!”

– Mozak je odmah krenuo u akciju. U glavi se rojilo bezbroj pitanja kako im pomoći da što bolje upoznaju svoj i naš grad, ranjen u potresu 2020. godine. Bila je 2022. godina, bila sam svjesna da su brojne građevine, muzeji, spomenici kulture nedostupni, da će proći vrijeme dok ponovno ne otvore svoja vrata… „Moj Zagreb i ja” rodio se tada u mojoj glavi, a sve je drugo povijest pretočena u korice. – ispričala nam je Božana Sliško, koja svoju ideju ne bi uspjela „ukoričiti” da nije dobila jedno brzo i veliko „Da!“ svojih suradnika.

– To su moji kolege Ante Birin i Tomislav Šarlija, bez kojih ni mene ni Alfina uredništva za Povijest ne bi bilo u ovoj priči. Bio je dovoljan jedan telefonski poziv da krenemo. Našem se timu pridružio i kolega Nikola Štambak, profesor geografije i povijesti, Alfin dugogodišnji vanjski suradnik. Zahvaljujući njima, „Moj Zagreb i ja” od ideje do realizacije išao je prirodnim slijedom.

– U vremenu brze tehnologije, u kojem globalno sve više nagriza nacionalno, uloga povjesničara neizostavna je, usudila bih se reći i nužna od najranije školske dobi. Sudjelovanje u obrazovnom procesu sa sobom nosi osluškivanja i propitkivanja o tome što još možemo učiniti.

– smatra Božana Sliško koja je po stažu u Izdavačkoj kući Alfa punoljetna, a na putu do punoljetnosti, kao i svako drugo dijete, uz podršku okoline rasla je i sazrijevala na profesionalnoj i osobnoj razini. Nije joj, kaže, žao ni padova koji su se tijekom putovanja dogodili jer, osim što dijete nije dijete ako ne pada, padovi su urodili plodom.

Odgovornost u kreiranju sadržaja

Taj je plod, kaže, cjelovitost koja podrazumijeva jako veliku odgovornost pri kreiranju odgojno-obrazovnih sadržaja, bilo u sklopu obaveznog udžbeničkog programa, bilo u obliku drugih materijala koji su potrebni u obrazovnom procesu.

– Struka je dužna istraživati, pisati i (iznova) otkrivati neotkriveno. Osmišljavajući koncept, vodili smo se mišlju da sadržaj treba biti prikazan na najvišoj stručnoj razini koju pritom prati suvremena istraživačka historiografija, a s druge strane pred sobom smo imali znatiželjne desetogodišnjake koji trebaju nešto više od legendi i bajki.

Usudila bih se reći da materijal koji držimo u rukama doista pleše u ritmu grada.

Svoja vrata otvorili su nam arhivi, knjižnice, čitaonice, muzeji i privatne osobe te sve ono što javnosti nije dostupno – svoju priču priča u publikaciji „Moj Zagreb i ja”.

Moderan pristup tradicionalnim zgodama

Koliko je zahtjevno povijesne teme približiti djeci od deset godina, pitali smo jednog od autora Nikolu Štambaka.

– Najvažnije je dobro odabrati teme, odnosno ono što je djeci koliko-toliko razumljivo, s čim su se već susreli. I onda temu kratko, jednostavnim jezikom obogatiti. Primjerice, kada smo pisali o važnosti prometa za razvoj Zagreba, krenuli smo od željeznice. Ona ima nezaobilazno mjesto u razvoju grada. Djecu smo podsjetili na to što je željeznica i objasnili koja je bila njezina uloga u razvoju Zagreba.

Kada se stvari jednostavno objasne i razlože, djeca mogu shvatiti važnost nekog događaja bez obzira na to što se taj događaj zbio u prošlosti.

– U našoj priči o Zagrebu obuhvatili smo sve tradicionalne legende i zgode, ali i dodali smo priču o tome kako se Zagreb razvio u milijunski grad, kako je postao ishodište hrvatske kulture, obrazovanja i znanosti. Možda je najveći izazov bio upravo taj – objasniti društvene procese koji su nekoć mali grad (u 18. stoljeću bio je tek šesti grad po veličini u Banskoj Hrvatskoj) pretvorili u milijunsku metropolu. I sve to u vrlo kratkom razdoblju. Ključna transformacija dogodila se unutar pedeset godina, možemo reći u jednoj generaciji, kada je nevjerojatnom brzinom Zagreb postao središte industrije i trgovine, ali i znanosti, kulture… društva općenito.

Obilje kartografskih materijala

– U osmišljavanju koncepta vodili smo računa o tome da djeca najlakše uče vizualno, pomoću ilustracija koje zorno i na topao način pričaju priču više nego tisuću riječi. Slikovnica i integrirana vježbenica stoga obiluje ilustracijama, fotografijama, ali i kartografskim materijalom. Djeci smo pomoću karte prikazali prostor – pozornicu na kojoj se događa život. Promjenama prostora lako je shvatiti i procese koji su se događali. – ispričao nam je Nikola Štambak te naveo jednostavan primjer koji je objašnjen i u slikovnici, odnosno integriranoj vježbenici. Rijeka Sava danas mirno teče pored Zagreba, uz njezine je obale uređeno nekoliko jezera čiji okoliš služi za sport, rekreaciju... U ne tako davnoj prošlosti to je izgledalo znatno drukčije. Sava se često izlijevala, prijetila gradu i njegovoj okolici i bila je sve samo ne prostor odmora i opuštanja.

– Konačno, velika vrijednost ovog materijala i u tome je što smo brojne povijesne osobe prikazali na ponešto drukčiji način. Primjerice, bana Jelačića prikazali smo kao osobu najzaslužniju za ujedinjenje grada, što je nakon osnutka biskupije i Zlatne bule najvažniji trenutak u cjelokupnoj povijesti grada.

Neispričana priča o gradu

– Izbor tema proširili smo tako što smo se dotaknuli brojnih tema koje Zagreb čine istinskom metropolom. Tako su u našoj integriranoj bilježnici svoje mjesto našli i sport i brojne umjetnosti, ukratko svakodnevni život. Ustrajali smo u ideji da učenike ne opterećujemo teškim temama i događajima iz 20. stoljeća, a koje će svakako učiti kasnije tijekom svog školovanja. Izbjegli smo prepričavanje nacionalne povijesti i koncentrirali smo se na grad, na društvene procese u njegovu razvoju, na priče i legende… Nikola Štambak i Božana Sliško slažu se u mišljenju da je u cijeloj priči najljepše to što su dobili priliku i povjerenje napraviti novu, na ovaj način dosad neispričanu priču o gradu Zagrebu namijenjenu njegovim najmlađim građanima koji se, zanimljivo, zovu generacija Alfa.

Osim što nas je zanimalo kako je izgledala suradnja trojice prekaljenih povjesničara i jedne dame za kormilom, zanimljiva je i činjenica da ni jedno od njih četvero nije Zagrepčanin po rođenju.

– Vjerovali ili ne, nitko od nas četvero nije iz Zagreba, ali u Zagrebu smo se obrazovali, pustili korijene, Zagreb nas je spojio, u neku ruku i (pre)odgojio, u konačnici on je glavni grad i metropola svih Hrvata. – kaže Božana Sliško.

Na pitanje kako su surađivali, kako su podijelili posao, odgovorili su diplomatski.

– Pisanje knjige avantura je koja sa sobom nosi brojne izazove i očekivano dolazi do različitih mišljenja oko izvedbe. Budući da svaki autor teži izvrsnosti, nužno je i kreativno nadopunjavanje u različitosti, što u konačnici pridonosi višoj kvaliteti samog djela.

Čini nam se da bi ovo moglo značiti: bilo je borbeno, ali smo imali zajednički cilj – napraviti dobar posao. A u svome su cilju uspjeli i na tome im čestitamo!

„Moj Zagreb i ja” integriranu radnu bilježnicu možete naručiti ovdje.

„Moj Zagreb i ja” ilustriranu povijest Zagreba možete naručiti ovdje.