Kada krene rasprava o radu u područnoj školi, mišljenja su podijeljena. Za neke je to težak, izoliran i usamljen posao, često praćen neizvjesnošću što će biti sa školom i hoće li se zbog premalog broja učenika škola ugasiti. Smatra se to i težim oblikom rada od rada u matičnoj školi jer je posao učitelja zahtjevniji, u mnogim slučajevima uključuje rad u kombiniranim odjeljenjima, a često su učitelji i učiteljice istodobno i domari i spremačice i ložači, po potrebi vozači, a o hitnim medicinskim intervencijama da ne govorimo. No unatoč izazovima koji prate njihov rad mnogi u područnoj školi vide i prednosti, a ovo je priča o učiteljici koja je upravo u područnoj školi provela nevjerojatnih četrdeset godina svog radnog vijeka. Učiteljica je to Žuža Žabjan koja radi u područnoj školi Ždala. Iako njeno ime, prezime i ime mjesta u kojem radi počinju slovom Ž, mi krećemo od slova A pa smo je pitali o početku rada u maloj područnoj školi, koje su njegove prednosti, a koji nedostatci.

Četrdeset godina rada u školi

– Završila sam Pedagoški fakultet u Osijeku, prvo sam radila na određeno vrijeme u Dardi i Đurđenovcu, a onda sam dobila stalno radno mjesto u Područnoj školi Ždala i tu sam već četrdeset godina.

Prednost rada u malim područnim školama velika je: manji broj učenika, sa svakim se djetetom stigne individualno raditi, miran način rada i života, dobra suradnja s roditeljima, djeca su kulturna i poštuju autoritet, često realiziramo projekte vezane uz prirodu i okoliš.

Nedostatci su neznatni, a jedan je od njih taj što nemamo sportsku dvoranu. – ispričala nam je učiteljica Žuža za koju se bez pretjerivanja može reći da u svome mjestu živi i djeluje.

– Izvan škole aktivno sudjelujem u radu udruge žena u selu, tri mandata bila sam predsjednica, članica sam folklorne skupine, a ujedno i tajnica Kulturno-umjetničkog društva.

– kazala nam je učiteljica aktivno uključena u projekte od kojih je većina vezana uz njegovanje i učenje mađarskog jezika i kulture. Tako je sudjelovala u organizaciji i provođenju igraonice na mađarskom jeziku u Ždali i Legradu, projektu Erasmus između Srednje poljoprivredne škole Križevci i Kapošvara u Mađarskoj, projektu suradnje Općine Gola s mađarskim općinama Berzence, Csurgo, Nagyatad, Vizvar, Somogyudvarhely, projektu međunarodne suradnje folklornih skupina, suradnje Udruge hrvatskih branitelja Koprivničko-križevačke gimnazije s ratnim veteranima iz Mađarske. Od svega navedenog najponosnija je, kaže, na uspješne projekte suradnje njezine škole sa školama u Mađarskoj (Vizvar, Csurgo, Berzence, Somogyudvarhely) koje uvijek uključuju kulturne nastupe i sportske susrete učenika i nastavnika.

Međunarodna nagrada

Zbog bogatog i iznimnog doprinosa razvijanju i njegovanju suradnje s Mađarskom ova je učiteljica u ožujku 2024. dobila priznanje i odlikovanje za međunarodnu suradnju koje joj je uručeno u Palači kulture u Budimpešti. Za ovu vrijednu nagradu učiteljicu Žužu Žabjan predložili su predstavnici grada Nagyatada, točnije predsjednik Udruge veterana.

Priznanje mađarskog Ministarstva kulture mnogo joj znači jer je to kruna njezina dosadašnjeg rada. Skromno kaže da se priznanju nije nadala, „ali svi kažu da sam to itekako zavrijedila”. Unatoč nagradama i priznanjima učiteljicu Žužu zatekli smo duboko uronjenu u rad s učenicima. Baš su završavali likovne radove koje su pripremali za slanje u OŠ Csurgo u Mađarskoj.

– Oni surađuju s njihovim Dobrovoljnim vatrogasnim društvom pa su nas pozvali da im se pridružimo. Mi smo rado prihvatili sudjelovanje, izradili nekoliko likovnih radova na temu „Vatru gasi, brata spasi” i poslali školi Csurgo, a krajem travnja idemo kod njih preuzeti diplome za taj rad. – ispričala je učiteljica Žuža. 

Pitali smo je postoji li recept ili barem preporuka za miran i sretan život i rad u područnim školama.

– Kao učiteljica pred mirovinom, preporučujem mladim kolegicama rad u manjim sredinama i područnim školama. To je nadasve mirniji život, bez stresa, a može se mnogo toga postići i uspješno realizirati. –

odgovorila je učiteljica Žuža o čijem, kako ona kaže, skromnom radu svjedoče brojne knjige u kojima je zapisala život i rad te običaje sela u kojem radi.

– S obzirom na to da sam već četrdeset godina u selu Ždali, upoznala sam i istraživala povijest, kulturu i običaje. Kako se ne bi zaboravilo, sve sam to zabilježila i objavila u knjigama: „Prekodravke” o životu i radu prekodravskih žena, „KUD Ždala” o folkloru i običajima ovog mjesta, „Škola u Ždali” o povijesti škole koja ovdje postoji već dvjesto godina, „DVD Ždala” o 130 godina postojanja ovog društva.