Priča o nastanku „Srićice”, bojanke za djecu i odrasle ilustrirane likovima i pričama starohrvatske mitologije, autorica Maše Boban (učenice) i Josipe Vujčić (profesorice) puna je slučajnosti iako u slučajnosti ne vjeruje ni jedna od nekoliko sjajnih dama uključenih u nastanak ovog projekta – Alfina urednica Anita Benčec Nikolovski i studentica Marija Ćubelić koja je likovno i grafički oblikovala bojanku.

– „Srićicu” smo osmislile prije tri godine, a motivacija je bilo „Milenijsko natjecanje iz kreativne industrije” u Osijeku. U Osijek nismo otišle, ali smo dobile inspiraciju za priču. U tom je razdoblju moj sin Maro, moja najveća srićica, imao dvije godine i čitala sam mu dječju literaturu. On je i obojio prvu skicu Mašine Zore. Maša je iz velike obitelji i jako voli djecu tako da je „Srićica” uvijek imala veze s djecom. Maša oduvijek nešto skicira u svojoj bilježnici, od prvog razreda gimnazije obožavateljica sam njenih ilustracija i „Srićica” je nastala brzo jer smo svi bili jako motivirani. Tu ne smijem izostaviti Mariju Ćubelić, studenticu Umjetničke akademije u Splitu, našu bivšu učenicu. Marija je odmah pristala likovno i grafički oblikovati bojanku i odradila je sjajan posao. Sada radi mnogo ozbiljnije projekte, ali baš smo se u nedavnom razgovoru prisjetile sinergije oko „Srićice”. Nije bilo nikakvog budžeta, naznake ili pomoći da ćemo nešto objaviti, ali ponijele su nas Mašine ilustracije. Nakon što je Marija grafički oblikovala priču, bilo mi je žao da ostane samo na tome. Ilustracije su likovno zanimljive, a kad su naši autori u pitanju, nismo primijetile da postoji nešto slično. Smatrala sam da to što je Maša srednjoškolka priči dodaje šarm i željela sam podijeliti primjerke za bojenje barem djeci koju poznajemo. – ispričala je Josipa Vujčić, profesorica likovne umjetnosti i talijanskog jezika i književnosti u I. gimnaziji Split.

Otvorena pisma i odbijenice

Ona se prihvatila posla i počela je slati otvorena pisma izdavačima. Ponekad je, kaže, dobila pristojnu odbijenicu, ali u pravilu odgovor bi rijetko pristigao. Kako je vrijeme odmicalo, tako su i zaboravile na priču sve do telefonskog poziva iz Alfe u kojem je urednica Anita Benčec Nikolovski rekla da joj se naša „Srićica” sviđa.

– Odmah sam nazvala cure i priča se nastavila. „Srićica” je nekako uvijek imala sreće, a nadamo se da će sreću donijeti i čitateljima. – iskrena je prof. Vujčić.

Za 18. rođendan

Jedna od sretnih okolnosti svakako je ta što je „Srićica” iz tiska izašla dan prije osamnaestog rođendana njezine ilustratorice – učenice Maše Boban.

– Crtam od kada znam za sebe, tata mi je akademski kipar pa mi je nekako umjetnost bila sastavni dio života. – ispričala nam je Maša. Na pitanje je li već nagrađivana, smijulji se i kaže da nije – osim za Crtež dana na RTL Kockici, no kaže da nije sigurna računa li se to. Računalo se ili ne, crtanje je Maša uvijek držala za sebe, kao nešto svoje, svoj ispušni ventil. O planovima za budućnost govori oprezno.

– Voljela bih se upisati na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstva, ali znam da je poprilično teško upasti. Drugi su mi planovi komparativna književnost i latinski ili lingvistika. Ali da, Akademija mi je san! – iskrena je Maša. Od svih uključenih u ovaj projekt njoj možda najviše znači njegova realizacija.

– Objava „Srićice” znači mi doslovno sve na svijetu! Posao iz snova jest pisanje i ilustriranje dječjih priča, a „Srićica” je prvi korak. Ne mogu uopće opisati taj osjećaj kada je paket s mojih pedeset autorskih primjeraka stigao i kada sam je prvi put vidjela. Vidjeti vlastito ime na nečemu stvarnom i opipljivom... Suze su mi došle u tom trenutku. I sada mi je sve to još pomalo nestvarno. – kazala nam je Maša Boban.

Suradnja s bivšim učenicima

Dvadesetjednogodišnja studentica dizajna vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji u Splitu Marija Ćubelić, bivša učenica I. gimnazije Split, i prof. Vujčić nisu dvojile o sudjelovanju u projektu.

– Već u srednjoj školi zavoljela sam umjetnost i dizajn pa je upis na Umjetničku akademiju bio logičan izbor. Projekt mi se odmah svidio i pristala sam sudjelovati. To je bio moj prvi projekt i samo oblikovanje te knjižice zauvijek će mi ostati u sjećanju. Zadovoljna sam likovnim rješenjem iako je rok za oblikovanje bio kratak i bio je to moj početak u dizajnu jer da sada radim na projektu, vjerojatno bih promijenila nekoliko stvari, ali sam ponosna na suradnju i na konačni izgled. – ispričala nam je Marija Ćubelić. A kako je to izgledalo „s druge strane žice”, pitali smo urednicu izdanja Anitu Benčec Nikolovski.

– Kada je stigla e-pošta kolegice Josipe Vujčić s dragocjenim privitkom, na prvi pogled zaljubila sam se u „Srićicu” i u cijelu priču te nisam mogla zaboraviti na nju. Bojanku sam proslijedila kolegama Ivani Tolj i Tomislavu Fuzulu, urednicima za Hrvatski jezik, čije je mišljenje bilo vrlo pozitivno. Kolegica knjižničarka Mirjana Kotromanović također je uvelike utjecala na mene i potvrdila da je „Srićica” mnogo više od bojanke. Odluka o objavljivanju je pala i „Srićica” je izdana u najboljem mogućem trenutku – Maša je svoj primjerak dobila dan prije osamnaestog rođendana! Ta me činjenica ganula do suza. – ispričala je urednica objašnjavajući kako je u početku najizgledniji scenarij bilo tiskanje tek nekoliko primjeraka bojanke za učenicu i učiteljicu, no jedan susret u Splitu presudio je da to ipak postane nešto mnogo više.

Iskrenost i predanost

– Čuti priču o „Srićici” iz prve ruke bilo je vrlo dojmljivo i inspirativno. Iskrenost i predanost prof. Vujčić ostavile su snažan dojam na mene i znala sam kako moram učiniti sve što je u mojoj moći da šira javnost sazna za tu prekrasnu toplu ljudsku priču. Mlada talentirana učenica i profesorica koja nije okrenula glavu već je uložila vrijeme i silan trud da pomogne učenici te da zajedno dođu do cilja. Tu je i doprinos i uključivanje bivše učenice Marije Ćubelić koja također nije ni trenutka dvojila i dala je svoj obol. – objašnjava A. Benčec Nikolovski i dodaje kako ih je ova suradnja sve oplemenila kao ljude.

– Vjerujemo da će javnost prepoznati vrijednost ove priče i projekta te da ćemo zajedno poticati stvaralaštvo mladih talenata, ali i bolje i više komunicirati. U današnjem užurbanom ritmu života često nam mnogo toga promakne i lako smetnemo s uma da samo jedan mali trenutak, jedno slušanje ili čitanje s razumijevanjem može učiniti razliku. Često podcjenjujemo sami sebe i zanemarujemo činjenicu da svojim činjenjem ili nečinjenjem možemo postići itekako veliku razliku. – završila je A. Benčec Nikolovski zahvalivši Maši Boban, Josipi Vujčić i Mariji Ćubelić što su bile hrabre i strpljive te na neki način otvorile put drugima.

Talenti među nama

– Drago nam je i što je Alfa, zahvaljujući našoj priči, došla na ideju o pokretanju projekta za mlade talente u hrvatskim školama, mislim da je to sjajna stvar jer vidim puno talentiranih mladih ljudi. Iako nismo umjetnička škola, naši učenici gotovo uvijek upišu razne odsjeke na umjetničkim akademijama diljem Hrvatske. Nedostaje nam praktičnih znanja pa su često obeshrabreni oko prijemnog ispita, ali gimnazijsko obrazovanje pruža im širinu nakon čega to nije problem nadoknaditi. Šale se naši klasičari i kažu da im nakon četiri godine starogrčkog ništa nije problem. – ispričala je prof. Vujčić koja maturantima koji žele upisati umjetničke fakultete rado pomaže s mapama za prijemni, uvijek čeka da joj jave rezultate i zajedno se vesele upisima. Kaže da sa svojim učenicima često ostane u kontaktu, a svake godine zajednički organiziraju i druženje s maturantima koji planiraju upisati umjetničke studije jer misli da je to najbolji način da se iz prve ruke informiraju o studiju i prijemnom ispitu.

I tako je „Srićica” označila početak nečeg novog. Na poleđini „Srićice” rečenica „Kupnjom ovog izdanja potičete stvaralaštvo mladih talenata iz hrvatskih škola.” najavljuje početak natječaja „Talenti među nama” koji će biti objavljen ove jeseni, a u kojem izdavačka kuća Alfa poziva sve učenike 7. i 8. razreda osnovnih škola te sve srednjoškolce da se jave i pokažu svoj talent u likovnom i/ili literarnom stvaralaštvu.

Njihove nastavnike potičemo da podrže i ohrabre učenike u tome te da ih zainteresiraju za prijavu. Uvjereni smo da u hrvatskim školama ima mnogo talentiranih mladih ljudi koji zaslužuju priliku izraziti se i pokazati se. Najuspješnijima ćemo objaviti radove!