‒ Kućice ćemo, zajedno s ostalim učeničkim radovima, ponuditi na Božićnom sajmu nakon nedjeljne mise. Prošle godine odlučila sam predložiti mamama učenika da izrađujemo kućice od medenjaka za sajam. Bilo je to vrlo izazovno jer sve radimo same: otkrivamo koji bi recept za medenjake bio najbolji, određujemo dimenzije za predloške po kojima ćemo izrezati tijesto prije pečenja i na kraju, ono što je najteže, pronalazimo način na koji najsigurnije i najčvršće spojiti dijelove kućice. Iako mi se činilo da nisu bile presretne ‒ pristale su. Na prošlogodišnjem sajmu kućice raznih dimenzija rasprodale su se u tren oka. – ispričala je učiteljica Jelena Bradašić koju je prošlogodišnji uspjeh, ali i želja da unaprijedi suradnju s roditeljima, potaknuo da ove godine razradi ideju zajedničke izrade kućice od medenjaka. 

Pri planiranju aktivnosti za ovu školsku godinu osmislila sam projekt Školske poslastice koji nije nužno vezan uz poslastice – želja mi je pokušati privući roditelje učenika u školu nudeći im radionice, edukacije, predavanja, igre, natjecanja… 

Učiteljica Jelena kaže da učenicima to mnogo znači te smatra da je za učenike važno i neprocjenjivo iskustvo kada mogu sjediti s roditeljima u klupi i zajedno nešto stvarati, kada su posvećeni isključivo jedni drugima, zabavljaju se i uče. Očekuje da će u sklopu projekta učenici razvijati pozitivnu sliku o sebi uz podršku roditelja ‒ a sve na poticaj učiteljice.

Zajedno s roditeljima u klupi dolazit će do zajedničkih rješenja, ideja i uradaka te će oblikovati razne „školske poslastice”. Jako je važna uloga škole u pružanju podrške roditeljima i razvijanju njihovih roditeljskih kompetencija na edukativnim radionicama i predavanjima. 

Ove nastavne godine izradit će kućice prema dogovorenim dimenzijama tako da budu približno istih veličina radi lakšeg određivanja cijene.

Trorazredna kombinacija

U Područnoj školi Laze ukupno je osam učenika u trorazrednoj kombinaciji – u prvom su razredu četiri učenika, u drugom i trećem razredu po dva učenika. Dogovoreno je da će svaka mama i učiteljica ispeći barem jednu kućicu. U dogovoreno vrijeme okupili su se u školi, a miris medenjaka uz zvuke božićnih pjesama ispunio je školske hodnike. Bilo je vriske i veselja, smijeha čak i kada neke kućice nisu uspjele.

‒ Ispečene dijelove povezali smo u kućicu, a kućice smo prepustile djeci na ukrašavanje. Zujanje miksera u pozadini i djeca koja uporno isprobavaju ukrase dodavali su svemu posebnu draž. Bilo je tu bombona svih vrsta: karamela, tvrdih, čokoladnih, gumenih, slanih pereca (za ogradu), šarenih i čokoladnih mrvica, tekućih boja za kolače (za crtanje detalja). – ispričala je učiteljica Jelena.

Učenici su uz nadgledanje i pomoć završili medene kućice od kojih je svaka posebna na svoj način. U njih je utkano mnogo strpljenja, vremena, rada, zajedništva i veselja, zato njihova vrijednost nema cijenu. 

Učiteljica Jelena kaže da, koliko god težak i izazovan rad u kombiniranim razrednim odjelima i područnim škola bio, ovakve situacije motiviraju je da radi još više i bolje. Ona smatra da su područne škole pravi primjeri kako škola može zajedno s roditeljima ulagati u budućnost djece. U vremenu u kojem se božićni ukrasi mogu kupiti na svakom koraku, još više na važnosti dobiva ovakav način rada, predanosti i pristupa koji obuhvaća mnogo više od prigodne zabavne školske aktivnosti.