– Budući da se u nastavi služimo Alfinim udžbenicima i radnim bilježnicama, a na portalu pratimo edukacije i novosti, čim smo vidjeli natječaj „Znamenite žene našega kraja”, znali smo da moramo sudjelovati. Inače, uz Brckovljane i Božjakovinu uglavnom se vežu znameniti muškarci: Stjepan Radić, Slavko Kolar i August Cesarec. Punih je mjesec dana ispisani natječaj bio na stolu u učionici za nastavu Povijesti. Učenici su ispitivali mame i bake koju bismo ženu mogli predstaviti. – ispričala nam je učiteljica povijesti Irena Bebek Glogovšek koja je marljivo tražila inspiraciju u zavičajnoj literaturi.

Već smo bili na rubu odustajanja kad nam je jedna učiteljica, koja dugo živi u ovom kraju, predložila da bismo mogli predstaviti Faniku Haiman – opernu pjevačicu koja je i glumila u kabaretima, a posebno se istaknula komičnim ulogama. Često je davala izjave za književne kritike i novine u kojima je uvijek ponosno isticala pripadnost svom kraju.

Zavičajna povijest dugoselskog kraja

Slijedilo je prikupljanje literature u školskoj knjižnici, za što su bili zaduženi učenici Povijesno-zavičajne skupine Mihael Birko, Barbara Pavlović, Gabriela Pavlović i Barbara Fureš. Tim vrijednim petašima, koji su se ove godine tek susreli s pojmovima povijesnih izvora i nastavnim predmetom Povijest, natječaj je mnogo pomogao u boljem razumijevanju povijesti kao znanosti jer su morali istraživati, čitati i poštivati pisane povijesne izvore.

Iako je trebalo pročitati puno stranica i ispisivati podatke, učenici su marljivo prionuli poslu. Pomoć je stigla i iz zavičajne biblioteke „Terra sancti Martini” koja se nalazi u sklopu Gradske knjižnice u Dugom Selu.

Učiteljica Irena saznala je da je Faniku Haiman dotad istraživao ravnatelj knjižnice Predrag Topić, koji je učenicima za potrebe njihova istraživanja darovao knjige o zavičajnoj povijesti dugoselskog kraja.

Isticanje zavičajne pripadnosti

– Kad smo saželi prikupljenu građu, slijedilo je razvijanje ideje o predstavljanju. Odluka je jednoglasno donesena – snimit ćemo video. Iz prikupljene literature shvatili smo da je Fanika Haiman u svim izjavama za novine tog vremena isticala da je živjela u Božjakovini. – ispričala je učiteljica Irena te dodala kako se od svih pronađenih članaka i zapisanih podataka o Faniki Haiman posebno važan činio intervju povodom 20. jubileja njezina umjetničkog rada. Znali smo da taj intervju mora zauzimati važno mjesto u našem predstavljanju. Iako je tijekom svoje karijere uglavnom tumačila epizodne uloge, Fanika je ostala zapamćena po predanom radu te je vrlo rano ubrajana među stupove repertoara HNK-a.

Putovanje u Fanikino vrijeme

Kad je riječ o snimanju u OŠ „Stjepan Radić”, nemoguće je zaobići učiteljicu hrvatskog jezika Andrijanu Mamuzu, koja je i ovom prilikom ponudila pomoć u pripremi i snimanju videozapisa. Srećom, škola posjeduje donirani klavir, stari stol i stolce koji su se savršeno uklopili u scenografiju. Učenicu 7.b razreda Magdalenu Jozić, poznatu po odličnoj dikciji, zamolili su za čitanje Fanikina govora, dok su Mihael i dvije Barbare po ormarima svojih roditelja tražili odgovarajuću odjeću kako bi i u kostimima „otputovali” u Fanikino vrijeme.

Ponosni i sretni zbog osvojenog prvog mjesta u svojoj kategoriji, sada drukčije gledaju na cijeli proces, za koji se ipak slažu da je bio izazovan. Obje učiteljice rade u dvije smjene te nije bilo lako pronaći vrijeme i trenutak tišine za snimanje govora i ostalih scena, bilo je zaboravljanja odgovarajućih cipela…

Zabavno i stresno snimanje

– Proces stvaranja bio je zabavan jer smo tijekom snimanja govora morali biti toliko tihi da smo se šalili kako nećemo disati jer se svako šuškanje čulo. Bilo je i stresno jer su nam se zbog promjene mobitela svi snimljeni videozapisi izbrisali pa smo morali ponoviti snimanje. Uslijedilo je montiranje snimljenih scena, govora, fotografija, prikupljenih tekstova… – ispričala nam je učiteljica Mamuza koja je u produkcijskom dijelu odradila velik posao. Trebalo je sve što je snimljeno stati u zadani okvir poštujući slijed, smisao i vremensko ograničenje.

Učenici kažu da su mnogo naučili pri izradi videozapisa: istraživati povijesnu građu, upotrijebiti više izvora, učili su o suradnji, kreativnosti, racionalnom raspolaganju vremenom, ali i ljubavi prema svom kraju, baš kao što je to Fanika isticala u svojim govorima.

Jedan od podataka koji su otkrili istražujući govori da je Fanika preminula zbog infekcije nastale nakon ozljede prsta nožem, što se danas ne bi dogodilo. Učenici ne kriju zadovoljstvo jer su uspjeli „na površinu izvući” Faniku kao povijesnu osobu svog zavičaja koja napokon može ponosno stati uz bok našim znamenitim muškarcima: Stjepanu Radiću, Slavku Kolaru i Augustu Cesarcu.

Pobjednički rad možete vidjeti ovdje.