
02. srpnja 2024.
Dragojla Jarnević – prva hrvatska alpinistica i danas je inspiracija karlovačkim učenicima

Projekt nastao u suautorstvu s učiteljicom Ivanom Spudić, koji se bazira na zavičaju, gradu, znamenitim ljudima, baštini, običajima…, iznjedrio je tematski tjedan „Žene zavičaja” i odluku da se prijave na Alfin natječaj „Znamenite žene moga kraja”. U tome je posebno briljirala učenica 3. a razreda OŠ „Braća Seljan” Karlovac Tara Toljan kojoj se od svih žena pod kožu uvukla slavna sugrađanka, Karlovčanka Dragojla Jarnević – učiteljica, književnica i prva hrvatska alpinistica.
– Tijekom drugog polugodišta planiram „Tjedan žena zavičaja” te upoznajem učenike s nekoliko znamenitih žena grada i zavičaja koje su pripadale različitim vremenskim razdobljima. Jedna od predstavljenih žena bila je i Dragojla Jarnević – hrvatska književnica i učiteljica, koja je u Karlovcu sudjelovala u osnivanju prve privatne djevojačke škole, bila članica ilirskog pokreta, a možda je najpoznatija kao začetnica planinarstva i alpinizma te se smatra prvom hrvatskom planinarkom i alpinisticom jer je ona prva žena koja se popela na Okić kod Samobora, s južne, strmije strane. Negdje u to vrijeme Alfa objavljuje natječaj „Znamenite žene moga” kraja što me motiviralo na promišljanje kako se uključiti.
U radu mi je pomogao i zanimljiv tekst „Branko putuje u prošlost” iz udžbenika Hrvatskoga jezika „Škrinjica slova i riječi 3”.
Taj me tekst potaknuo na osmišljavanje listića za učenike u kojemu su imali zadatak stvaralački pisati na temu „Putovanje vremeplovom – Susreo/la sam znamenitu ženu zavičaja”. – objasnila je učiteljica Maja, čija se učenica Tara Toljan posebno (i čini se trajno) povezala s likom Dragojle Jarnević. Iz sastavka je, kaže učiteljica Maja, iščitala koliko je učenica upamtila o znamenitoj Karlovčanki, a i na satu Likovne kulture učenica je nacrtala lik Dragojle te se njome opet bavila prilikom grupne izrade brošure o ženama zavičaja.
Učiteljica odlučuje slijediti interes djeteta i osmišljava monolog u kojemu će Tara ući u lik Dragojle te započinje istraživački rad i pokušava naći način kako djevojčici od devet godina približiti lik književnice, učiteljice i planinarke.
Monolog i emancipacija
– Uvježbavale smo monolog na svakom satu dodatne nastave tijekom ožujka, na slobodnim satima, nakon nastave… Dio vremena provele smo vrativši se u 19. st. u vrijeme kada je Dragojla živjela. Osvještavam Tari zašto je se u mnogočemu smatralo pionirkom – od prve žene spisateljice u muškom svijetu onog vremena, prve alpinistice, planinarke, prve koja se zalagala za obrazovanje djevojčica, aktivne sudionice osnivanja prve djevojačke škole u Karlovcu… Zanimljivo je da je upravo stari dio naše škole ta prva djevojačka škola u Karlovcu. – ispričala je učiteljica Maja i dodala kako je poseban izazov bio učenici Tari objasniti pojam ženske emancipacije.
Učiteljica kaže da se kod djevojčice na svaki spomen njezine slavne sugrađanke pojavi sjaj u oku, a tomu svjedoči i Tarina mama Tamara.
– Teško je opisati razdoblje Tarina učenja teksta i uzbuđenja oko uloge. Prihvatila je izazov, a i svi mi s njom. Začudilo me kako je brzo pamtila tekst i pretvorila ga u njoj razumljive i lako izgovorljive rečenice. Iz tjedna u tjedan upoznavali smo život Dragojle. Rečenice su se ponavljale i za vrijeme ručka i večere, šetnje gradom, odlazaka na slobodne aktivnosti i povratka s njih, na putovanjima bakama, a i kod njih također. U užoj obitelji svi smo naučili tko je Dragojla i za što je zaslužna u našoj povijesti i književnosti. U šetnjama gradom obišli smo sve „punktove” sa spomenom Dragojle: školu, bistu, mural...
Kao vrhunac uživljavanja u ulogu bio je izlet na stari grad Okić gdje je Tara iz prve ruke mogla osjetiti kako je to zahtjevan pothvat bio u području alpinizma, pogotovo za žene.
Ne, nije bila u haljini i bosa poput Dragojle, ali joj je bilo dovoljno teško da prođe i dio staze i shvati koliko je težak taj uspon. Obećala je da ćemo za koju godinu doći ponovno i uspeti se zajedno. Svakako se moramo zahvaliti baki Ljubi koja je izradom crne suknje i bijele čipkane kragne zaokružila cijelu priču. – ispričala je Tarina mama Tamara koja kaže da je zahvalna učiteljici Maji jer je u Tari prepoznala potencijal i uložila puno svog vremena, truda i angažmana.
– Bez obzira na ishod samog natječaja cjelokupno iskustvo jedna je velika škola ne samo Tari već i cijeloj obitelji! Imamo već i popularnu rečenicu: Svi smo mi Dragojla! – kaže Tarina mama.
– Tara Toljan vrlo je znatiželjna i svestrana djevojčica. Širokih je interesa i veseli je okušati se u raznim aktivnostima. U slobodno vrijeme pleše na svili, okušala se u raznim glazbenim i dramskim radionicama, pohađala je školicu šivanja pri Udruzi Eko Pan, okušala se u nekim sportovima poput hokeja i košarke. Iznimno je ekološki osviještena, posebno u očuvanju šuma. Jako se voli likovno izražavati, čitati knjige i mimo obvezne lektire i vrlo je kreativna. Vrijedna je i marljiva. Pohađa i izvannastavnu aktivnost Pričoljupci kreativci koja spaja djelić onoga što ona voli. – kaže učiteljica Maja.
Ona, kao i mama djevojčice, slaže se da je rad na ovom projektu pomogao djevojčici da naraste u svim smjerovima. U snimanju monologa svima im je savjetima, znanjem i vještinama pomogla učiteljica mentorica Sandra Protulipac Tarabić.
TAGOVI