Vjerojatno prvo što ćemo primijetiti u kontaktu s darovitim učenicima njihov je netipično zreo način izražavanja. Verbalni razvoj darovitih pojedinaca napredan je od najranijeg djetinjstva i tijekom odrastanja možemo pratiti miljokaze u razvoju njihovih lingvističkih sposobnosti. Premda ne možemo govoriti o univerzalnosti tih miljokaza, oni se pojavljuju kod većine pojedinca za koje se kasnije pokaže razvijanje visokih sposobnosti:

• ranije usvajanje govora u odnosu na dob
• iznimno brzo proširivanje vokabulara (korištenje više od stotinu riječi prije 18. mjeseca starosti)
• konstruiranje izraza od dviju riječi (prije 18. mjeseca starosti)
• neobičan odabir riječi u izražavanju
• upotreba cjelovitih rečenica do druge ili treće godine
• korištenje složenijih rečeničnih struktura
• naprednije razumijevanje apstraktnih pojmova
• narativne vještine (sposobnost oblikovanja koherentne priče koja ima početak, sredinu i završetak)
• često postavljanje smislenih pitanja i radoznalost
• samostalno ovladavanje čitanjem i pisanjem.

Ove karakteristike, kao i cjelokupan razvoj verbalnih sposobnosti, u svojoj osnovi imaju značajan utjecaj genetskih predispozicija te ranog socijalnog utjecaja i učenja. Rani govor kod mlađe djece u visokoj je korelaciji s općom inteligencijom, dok je ova povezanost kod starije djece umjerena. Rani iznadprosječan govor prediktor je kasnije verbalne inteligencije, a ne općih sposobnosti, kako se to često smatra. 

Verbalni razvoj darovitih pojedinaca napredan je od najranijeg djetinjstva

U školskom okruženju verbalne su sposobnosti na visokoj cijeni. Razumijevanje napisanoga i izgovorenoga, izražavanje vlastitih razmišljanja i ideja te komunikacija vjerojatno su ključne akademske vještine bez obzira na to je li riječ o jezicima ili drugim nastavnim predmetima ili domenama. Kada je riječ o jezicima, posebice hrvatskom jeziku, pismeno i usmeno izražavanje temeljni su aspekti učenja i poučavanja. Ako govorimo o verbalno darovitim učenicima, njihove sposobnosti vrlo brzo dolaze do izražaja. Najčešće to primjećujemo u razumijevanju apstraktnih pojmova, intuitivnom i kontekstualnom razumijevanju novih ili nepoznatih pojmova, u lakoći obrade i stvaranju tekstova, u komuniciranju na način prilagođen sugovorniku te u jezičnoj i literarnoj kreativnosti. Takvi su učenici zasigurno dobri kandidati za napredne skupine, novinarske, literarne, možda i dramske sekcije, kao suradnici školskih i drugih publikacija, sudionici natječaja i natjecanja i dr. 

Verbalna darovitost često je povezana s literarnim talentom

Američka autorica Jane Piirto bavi se razvojem darovitosti i talenta u različitim domenama i u svojim istraživanjima obuhvatila je i karakteristike literarnog talenta. Piirto (1992) je utvrdila značajke iznadprosječnog pisanja kod djece:

• korištenje paradoksa
• paralelne strukture
• obrnute strukture
• osjećaj za ritam i zvuk
• neuobičajene jezične strukture
• neuobičajene melodijske strukture
• osjećaj pokreta
• neuobičajena mudrost i humor
• sofisticirana sintaksa
• lirska proza
• filozofski i moralni trenutci
• igranje riječima.

Kako procijeniti koliko su učenički literarni uradci kreativni? Što znači kreativno? Prema suvremenim shvaćanjima biti kreativan znači moći smisliti i realizirati nešto što je novo i nekonvencionalno i što se može iskoristiti kao rješenje konkretnog problema. U našem slučaju to bi značilo napisati, primjerice, pjesmu ili priču na neobičan i nekonvencionalan način. Čitajući učeničke uratke, primjećujemo neuobičajene riječi i fraze, dovitljiv način kombiniranja riječi, slobodno (i ispravno) korištenje jezičnih pravila ili razvoj priče na način netipičan za određenu dječju dob. Sve su to nesumnjivo kreativni elementi.

Istraživanja francuskih autora Lubarta, Besançon i Barbot (2012) upućuju na to da manje kreativne priče sadrže tradicionalne, dobro poznate elemente ili tradicionalne ideje koje su unaprijeđene fantastičnim, magijskim ili znanstvenofantastičnim elementima. Nešto su kreativniji uradci konvencionalne priče s originalnim elementima koji nisu osobito elaborirani te priče koje uključuju personifikaciju i referiranje na imaginarni svijet. Najkreativniji učenici bit će u mogućnosti napisati originalne priče (koje možda u nekom dijelu nisu osobito dobro elaborirane), odnosno vrlo originalne priče koje udovoljavaju odrednicama zadatka i koje uključuju različite likove i mnoštvo detalja. 

Prilikom pisanja priča učenici često koriste različite kreativne elemente

Možda će se ove značajke na prvi pogled učiniti ipak previše zrelim za, primjerice, osnovnoškolsku dob. Međutim, poetski i prozni, pa i publicistički, uradci učenika vještih s perom doista ostavljaju dojam zrelosti svojstvenije starijoj djeci, pa čak i odraslima. Pri identifikaciji učenika talentiranih u kreativnom pisanju i literarnom stvaralaštvu navedene značajke možemo upotrijebiti kao indikatore ili smjernice za postavljanje kriterija u procesu prepoznavanja budućih kandidata za napredne aktivnosti. Jednako tako te značajke naprednog pisanja mogu se koristiti kao smjernice u oblikovanju naprednih kurikula kao pojedinačni ciljevi ili ishodi određenih aktivnosti.

Suvremena iskustva u poticanju razvoja talenta u literarnom stvaralaštvu podrazumijevaju aktivnosti koje su u službi razvoja osobnog stila. Najčešće govorimo o poticanju interesa za čitanje, radionicama i tehnikama kreativnog pisanja, istraživanju različitih literarnih formi, istraživanju stilova, kontaktu s profesionalnim autorima i književnim uzorima i, možda i najvažnije, prilikama za pisanje literarnih radova.

Reference:

Lubart, T., Besançon, M. i Barbot, B. (2012). Evaluation of Potential Creativity, manual. Pariz: Editions Hogrefe France.

Piirto, J. (1992). Understanding Those Who Create. Tempe, AZ: Gifted Psychology Press.