Bake i djedovi, unuci i unuke, pite i štrudle, likovni i poezija, red matematike, red poezije, čaša soka, šalica čaja… Ako se pitate kako sve to povezati i stane li u jednu učionicu, u jedan nastavni dan…učiteljica zagrebačke Osnovne škole Ivana Gundulića Henrieta Herjavec Rubčić reći će da je to sve tako „normalno” i tako obično, i to bi jednostavno tako trebalo biti. 

Večer matematike, razredni sajmovi, obiteljska druženja, putovanja, ugošćavanja učenika iz drugih zemalja… uobičajena su praksa ove učiteljice, a posebno je lijep događaj Dan jabuka. 

Već nekoliko godina obilježavaju ga uz Međunarodni dan starijih osoba i tim povodom pozovu u školu bake i djedove učenika pa se oni svojim znanjem, iskustvom, a prije svega ljubavlju i pažnjom aktivno uključe u nastavu. 

Mirisna sjećanja na razred

− Kada pričamo o hrani, obično se sjetimo jela koja smo voljeli ili zavoljeli u djetinjstvu. Njihove okuse, mirise i osjećaj ugode možemo osjetiti i danas. Namjera mi je bila da moji učenici zapamte mirise i ugodu iz učionice. Da im se jednog dana možda vrate upravo ta prekrasna sjećanja. Učenicima to puno znači. Posebno se angažiraju oko tog dana. Žele bakama i djedovima pokazati što sve u školi radimo, pokazuju im svoje radove, čitaju napisane pjesme… Zna se dogoditi da nekom djetetu ne može doći baka ili djed ili ih nemaju pa se uvijek nađe „tuđa” baka koja uskoči. Prekrasan primjer solidarnosti i pomaganja. – kaže učiteljica Henrieta kojoj unatoč 28-godišnjem radnom stažu u školi ne ponestaje ideja, a mnoge od njih dijeli sa svojim hrvatskim i europskim kolegama. Naime, ona je posljednjih deset godina hrvatska koordinatorica projekata Erasmus u kojima sudjeluju brojne škole.

Bakina pita od jabuka

Dječak Lars kaže kako mu je to bio zaista poseban dan jer su u školu došli baka i djed zajedno.

− Poznato je da moja baka radi najbolju pitu od jabuka koju je i donijela na ovu radionicu. Mislim da je i njima taj dan bio poseban jer su se vratili u školu.

Učenica Sarah Kemi kaže kako je njezinoj baki bilo predivno, kao i njoj.

− Baki se jako svidjelo biti u mom razredu jer smo povezali Dan jabuka s Danom baka i djedova. Uživala je u zajedničkom stvaranju likovnog rada i jako joj se svidjela pjesma koju sam napisala za nju. – rekla je Amelie, dok je Dora zaključila kako se baka tog dana podsjetila na dane provedene u školi, a drago joj je što je baka vidjela koliko su djeci bake i djedovi važni u životu.

− Vidjela je da ja mislim na nju i da nikad neće ostati sama!

Dan za pamćenje

Adrian kaže kako se njegov djed toga dana vratio u djetinjstvo, a Tara kako je sigurna da će joj to biti velika i važna uspomena. Ella govori da je sretna, a uočila je, kaže, i suzu koju je djed pustio kada je čitala pjesmu koju je napisala.

Viktorija će ovogodišnje druženje zapamtiti po tome što su baka i djed prvi put došli zajedno. Kaže kako su se njezini baka i djed iznenadili kada su vidjeli što sve današnja djeca uče u školi. Slično razmišlja i djevojčica Boja, dok Vigo kaže kako se uz baku osjećao sigurno.

− Mojoj baki je dan bio bolji i ona je jako zahvalna učiteljici na organizaciji ovog posebnog dana, druženja baka i djedova s unucima u školi.

− Dan baka i djedova bio je dan za pamćenje. Đaci su prihvatili inventivnost učiteljice, pokrenula je lavinu njihovih ideja i uradaka koji su nas razveselili, ujedinili i pomladili. Svakako mi je u lijepom sjećanju ostala pofarbana i izrezuckana papirnata jabuka. Učiteljici sve moguće čestitke i zahvala od srca. – poručio je jedan od djedova, Jadran Morović.

Radost i ponos

‒Za nas je to bio neopisiv doživljaj, tako pun radosti, znatiželje, ponosa, emocija i sjaja u očima! Nikada ranije nismo imali priliku ući u učionicu i sami osjetiti što naši unuci osjećaju i rade u svom omiljenom okruženju. A iznenađuje i širina znanja i interesa tih (za nas) uvijek malih beba. Čestitamo učiteljici, dobrom duhu ovog iznimnog događaja. Nadamo se ponovnom susretu!” napisali su Viktorijini baka i djed. Dorina baka Maja Ćelap kaže kako može samo pohvaliti odličnu organizaciju takvih druženja koja šire pozitivne osjećaje za obitelj i zajednicu.

Ameliena baka Jadranka Szilvasy pohvaljuje radionicu jer je na poseban način još više povezala unuke s bakama i djedovima. Čitanje pjesmica o bakama i djedovima iz usta tih malenih stvorenja bilo je vrlo dirljivo, mnoge je i rasplakalo. Samo naprijed s takvim događanjima jer nam baš to svima treba. Za Bojinu baku sve je bilo zanimljivo, poučno. „Jako sam ponosna na svoju unuku što tako lijepo uči i što imamo predivne događaje u razredu.” − napisala je. Tarina baka našalila se kako u svakodnevnom životu ima samo jednu unuku, a toga dana imala ih je tri jer su neke bake daleko.

Energija i radost

„Puno vam hvala na tom danu jer mi je i danas prekrasan osjećaj u srcu kad se sjetim njih tri.” napisala je baka učiteljici.

„Posjet školi za Dan baka i djedova predivna je ideja. Hvala učiteljici koja je prepoznala i organizirala prekrasno druženje unuka s bakama i djedovima.

Taj događaj ne samo da obogaćuje život unuka nego ima pozitivan utjecaj na same bake i djedove. Ovo uzajamno obogaćivanje odnosa doprinosi harmoniji unutar obitelji, jačanju emocionalnih veza i stvaranju uspomena koje će trajati cijeli život. 

Unuci donose energiju i radost, a zajednički trenutci stvaraju lijepe uspomene koje obogaćuju obje strane. Ovakva organizirana druženja mlađim naraštajima prenose životne lekcije i tradicije koje će im pomoći bolje razumjeti ovaj komplicirani, ali ujedno čaroban svijet koji ih okružuje.” Riječi su to Adrianova djeda Krune Basića. Larsovi djed i baka napisali su kako im je bilo predivno sjesti u školske klupe zajedno s unukom i uživati u lijepom projektu.