„Ako je Dragutin Tadijanović pisao stihove bez interneta, možeš i ti sastavak bez ChatGPT-ja!”; „Ako je Ivana Brlić-Mažuranić mogla napisati toliko djela, možeš i ti jednu rečenicu bez pogreške!”; „Ako je Šegrt Hlapić ponio na put sve što mu treba, možeš i ti ponijeti pribor za rad!”; „Ako je Harry Potter imao svoj čarobni štapić, možeš i ti imati spremnu olovku!”; „Ako je Miroslav Krleža napisao više od pedeset djela, možeš i ti pet rečenica bez kukanja!”; „Ako je Marija Jurić Zagorka vodila bitke perom, možeš i ti s motivacijom za sastavak!”… Rečenice su to ispisane na posterima velikog formata koji uz portrete spomenutih književnika odnedavno krase učionicu u OŠ Bilje. S ciljem da književni likovi postanu bliskiji i zabavniji učenicima, književnici i pjesnici prikazani su na moderniji i zabavniji način (umjesto klasičnim portretima). Tako Miroslav Krleža žvače plavu žvakaću gumu, Ivana Brlić-Mažuranić ima moderne sunčane naočale, Marija Jurić Zagorka kravatu…

Književnici i pjesnici prikazani su na moderan i zabavan način

Kako motivirati nemotivirane

Iza te originalne ideje krije se učiteljica hrvatskog jezika Ivana Kruljac koja je problemu s motivacijom učenika za čitanje, pisanje, rad na književnim tekstovima, pisanje sastavaka, zadaća, ponekad i za obično nošenje školskog pribora u školu... odlučila doskočiti na ovaj neobičan način.

– U OŠ Bilje radim deset godina.

Od prvog dana trudim se svoje radno okruženje učiniti ugodnim, poticajnim i vizualno zanimljivim – i za sebe i za učenike. Kreativnost je važan dio mog pristupa nastavi, a upravo iz te potrebe da prostor u kojem učimo i stvaramo bude inspirativan rodila se i ideja o ovom projektu.

Lik Dragutina Tadijanovića prikazan je na slici uz prateću poruku

Imam sreću što su među mojim učenicima dvije izrazito talentirane učenice – Arin Forjan i Julija Šola – koje su izvrsne u likovnom izražavanju. Kako sam sama više orijentirana na jezik, a manje na likovni izričaj, tako sam odlučila uključiti ih u realizaciju ideje. Naša je suradnja bila potpuno spontana – iz svakodnevnih razgovora o izazovima nastave, o čitanju, pisanju, tehnologiji... proizašla je želja da to sve pretočimo u kreativan i vizualno privlačan projekt. – ispričala nam je učiteljica Ivana Kruljac.

Talentirane učenice pomogle su u vizualnoj realizaciji ideje

Kako bez ChatGPT-ja

Njeni su učenici, kaže, ideju prihvatili s oduševljenjem. Čini se da su naviknuti na njen entuzijazam, ali ovaj put bilo im je posebno zanimljivo jer su se mogli poistovjetiti s porukama koje su ispisivali i prikazivali u kombinaciji s portretima književnika.

U današnje digitalno doba učenike je sve teže potaknuti na čitanje književnih djela, a još teže na samostalno pisanje sastavaka. Primjećujem da se često oslanjaju isključivo na alate poput ChatGPT-ja kada trebaju napisati istraživačke radove, i to mi je bila jedna od glavnih inspiracija – prikazati tu novu stvarnost kroz malo drukčiju, duhovitu i vizualno dojmljivu perspektivu.

Motivacija uz vizualni prikaz Marije Jurić Zagorke

– U komunikaciji s učenicima često komentiramo izazove s kojima se susrećemo – od motivacije za čitanje do svakodnevne upotrebe tehnologije. Iz tih razgovora proizašle su izreke koje su spontano nastale iz mojih rečenica, misli i izraza koje često izgovaram na nastavi, a sve u želji da motiviram učenike i upozorim ih na primjere iz domaće i svjetske književnosti – pod parolom: „Ako je on/ona mogao toliko puno, možeš i ti barem malo (ili malo više).” Željela sam da učenici u tome prepoznaju sebe i svoju svakodnevicu. – objašnjava učiteljica Ivana. 

Posteri prenose poruke u kojima su se učenici mogli prepoznati

Svakodnevni izazovi

Za realizaciju projekta trebalo im je desetak dana. Učenice Arin i Julija bez oklijevanja prihvatile su izazov i uložile velik trud da prenesu predložene ideje na papir.

Uspješno su oživjeli predložene ideje kroz likovne radove

– Na kraju, mogu reći da smo svi iznimno zadovoljni rezultatom. Projekt je bio pun pogodak – učenici su se uključili, aktivno pratili proces i prepoznali vlastite svakodnevne izazove u tom duhovitom prikazu. Meni je najveća nagrada kad vidim da su potaknuti na razmišljanje i dijalog te kada primijetim pokoji smiješak dok prolaze hodnikom. – zaključila je ova sjajna učiteljica.